U Petrinji preminuo legendarni trener Vladimir Sekulić, zaslužnik za dvije olimpijske medalje hrvatskih hrvača

Vladimir Sekulić rođen je 5. ožujka 1936. u Gospiću. Od pete godine živio je u Petrinji, gdje je 1956. završio učiteljsku školu. Na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu (današnji KiF) diplomirao je 1962., a hrvački trener bio je od 1960. godine. Kao aktivni sportaš Sekulić u hrvanju nije ostvario zapaženije rezultate, osim trećeg mjesta na juniorskom i četvrtog na seniorskom prvenstvu Jugoslavije. 

Međutim, kao trener i šef stručnog stožera Hrvačkog kluba Gavrilović iz Petrinje, Vladimir Sekulić postavlja takav sustav rada koji donosi najviše svjetske standarde u organizacijskom i rezultatskom smislu, kako u Petrinju, tako i u Hrvatsku. Hrvači iz Gavrilovićeve škole dvadesetak su godina suvereno vladali strunjačama u svim dobnim uzrastima. Dovoljno je spomenuti da je Sekulić trenirao Koletića, Nenadića, Lisjaka, Poštića, Damjanovića... Navedene velikane svjetskog hrvanja prepoznao je još u osnovnoškolskoj dobi, potom ih pridobio za ovaj sport te doveo do najsjajnijih svjetskih odličja.

Primjera radi, recimo da je Slavko Koletić, osvojio srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Kanadi 1970. godine. Milan Nenadić bio je europski prvak 1969. i 1970. godine i osvajač brončane olimpijske medalje 1972. godine u Münchenu. Tu je i Lisjakova zlatna olimpijska medalja 1984. u Los Angelesu. 

U tom razdoblju hrvači Gavrilovića pet puta postaju momčadski prvaci Jugoslavije, a osobno je smatrao da je najzaslužniji što je za vrijeme Domovinskog rata klub sačuvan i to kada se u najtežim uvjetima branila i stvarala hrvatska država. 

Za ovaj tekst najznačajnije su riječi pokojnog Milana Nenadića, koji je autoru rekao sljedeće: „Za moju brončanu olimpijsku medalju kao i za cijelu vrhunsku karijeru najzaslužniji je Vladimir Sekulić. Mnogi su dali obol mojim uspjesima, ali gospodin Vlado dao je najviše. Zbog toga sam mu trajno zahvalan, doživotno“. 

Sekulić je isticao da ga posebno kao pedagoga raduje činjenica što je odgojio hrvače koji su se po završetku natjecateljske karijere dokazali kao treneri u Hrvatskoj i svijetu. Kao vanjski suradnik Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu sudjelovao je kao predavač na trenerskim tečajevima, a tijekom niza godina stalno je bio povezan s radom strukovne komisije Hrvačkog saveza Hrvatske. 

Na preporuku predsjednika FILE (Svjetske hrvačke federacije) Raphaela Martinetija 2004. godine, boravio je u Katru kao tehnički savjetnik i trener tamošnje hrvačke reprezentacije. 

Prvog siječnja 2010. Sekulić preuzima vođenje hrvatske seniorske reprezentacije kao prvi trener. U tom razdoblju reprezentacija je izašla na nekoliko jakih međunarodnih turnira i Europsko prvenstvo u Azerbajdžanu. 

Pod Sekulićevim vodstvom Hrvatska je na Golden Grand Prix turniru (Szombathelyi) u Mađarskoj ostvarila nekoliko vrlo vrijednih rezultata. Nenad Žugaj je osvajio treće mjesto i tri peta mjesta u konkurenciji 223 natjecatelja iz 29 svjetskih zemalja. Na turniru u Istanbulu naši hrvači dominiraju i osvajaju tri treća mjesta i jedno prvo i to svrstavaju Hrvatsku na mediteransko hrvačko postolje, na treće mjesto iza Turske i Grčke. 

Europsko prvenstvo pod Sekulićevim vodstvom Hrvatska završava kao devetoplasirana reprezentacija u konkurenciji 32 države, a reprezentativac Tonimir Sokol osvaja brončanu medalju, što je najbolji reprezentativni rezultat od kada naše hrvanje nastupa pod nacionalnom zastavom. U rujnu te 2010. godine, na Svjetskom prvenstvu u Moskvi, u kategoriji do 84 kilograma Nenad Žugaj postiže još zapaženiji rezultat te osvaja novu brončanu medalju za hrvatsko hrvanje. 

Vladimir Sekulić dragovoljac je Domovinskog rata od ljeta 1991. godine. Tijekom službe u Hrvatskoj vojsci radio je u odjelu za školovanje kadrova visoke stručne izobrazbe i nakon diplomskog studija u Ministarstvu obrane RH. Dobitnik je brojnih priznanja za iznimne sportske zasluge. (hoo/jg)

Hrvatski olimpijski odbor (HOO) izražava duboku sućut obitelji, rodbini i prijateljima preminulog hrvačkog velikana Vladimira Sekulića!