- Ovo je veliko priznanje&nbsp;za moj dugogodišnji rad i trud kao maratonske plivačice - istaknula je Levačić, koja je dodala je kako je iznimno počašćena, ali i pomalo iznenađena. Naglasila je kako će joj uvrštavanje u Međunarodnu Kuću slave daljinskog plivanja&nbsp;(International Marathon Swimming Hall of Fame - IMSHOF) poticajno utjecati za nove pothvate u promicanju sporta i Hrvatske. Dina Levačić je&nbsp;rođena 1996. godine u Splitu i članica je Kluba daljinskog plivanja Split. Ona je prva Hrvatica koja je preplivala La Manche, te tek šesta osoba i druga žena u povijesti daljinskog plivanja koja je za 90 dana isplivala trostruku krunu daljinskog plivanja: mostove Manhattana u New York Cityju, Kalifornijski zaljev od otoka Cataline do San Pedra te spomenuti kanal La Manche. Levačić je preplivala i svih sedam velikih plivačkih maratona zvanih Oceanovih sedam.Iz&nbsp;Hrvatske su u muškoj konkurenciji u Međunarodnu Kuću slave daljinskog plivanja u Fort Lauderdaleu na Flodridi (SAD) primljeni legendarni daljinski plivač&nbsp;Veljko Rogošić (1998.), sportski zaslužnik i veliki promotor daljinskog plivanja Vicko Šoljan (2007.), a osim njih, tu počast je zaslužila i sportska udruga Faros maraton (2012.). Hrvatski olimpijski odbor (HOO) čestita Dini Levačić na ulasku u Kuću slavnih daljinskog plivanja kao prvoj Hrvatici koja je zavrijedila tu iznimnu počast!

clanci-slike/Dina_Levacic-Privatni-album.jpg

Fort Lauderdale, 5. studenoga 2024. - Hrvatska daljinska plivačica&nbsp;Dina Levačić (28) primljena je u Međunarodnu Kuću slave daljinskog plivanja i prva je žena iz Hrvatske koja je dobila to veliko priznanje.

Dina Levačić primljena u Kuću slave daljinskog plivanja kao prva Hrvatica u tom prestižnom društvu

U radu sjednice sudjelovalo je sedam (Barbara Matić, Matea Parlov Koštro, Vedrana Malec, Helena Jurišić, Petar Gorša, Ivan Kvesić i Natko Zrnčić Dim) od ukupno 11 članova, a zbog opravdane spriječenosti izostali su Blanka Vlašić (članica Komisije sportaša EOO-a), Tin Srbić, Marko Bijač&nbsp;i Filip Glavaš.&nbsp;&nbsp;Osim razmatranja postavki Pravilnika o radu Komisije i dogovora oko kreiranja plana aktivnosti za predstojeće jednogodišnje razdoblje, na temelju pisanog prijedloga Tina Srbića, za predsjednicu Komisije jednoglasno je izabrana zlatna judašica iz Pariza Barbara Matić, ujedno i članica Vijeća te dopredsjednica HOO-a.&nbsp;&nbsp;Prvu sjednicu Komisije vodila je HOO-ova direktorica Ureda za pravne i statusne poslove Biserka Vrbek, a u ime HOO-a članove je pozdravio direktor Ureda za programe sporta na lokalnoj razini Hrvoje Balen.&nbsp;Članovi Komisije sportaša HOO-a već su na prvoj sjednici apostrofirali probleme ili dvojbe koje tište hrvatske sportaše i sportašice - od iznosa stipendija i subvencija za obrazovanje, valoriziranja sportske izvrsnosti do dualne karijere i zapošljavanja.Ideje i prijedloge za plan aktivnosti u predstojećem razdoblju dostavit će elektroničkim putem u idućih desetak dana, a potkraj studenoga ili početkom prosinca najavljena je i druga sjednica Komisije. (hoo/vk)

clanci-slike/Komisija-sportaša-skupno2.jpg

Zagreb, 29. listopada 2024. - Komisija sportaša Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) u mandatnom razdoblju od 2024. do 2028. godine održala je u središnjim prostorijama HOO-a konstituirajuću sjednicu.&nbsp;

Komisija sportaša HOO-a 2024. - 2028. održala utemeljiteljsku sjednicu, za predsjednicu izabrana Barbara Matić

U spektakularnoj borbi teške kategorije protiv ruskog predstavnika Ibragima Sagova tek 20-godišnji hrvatski obarač ruke pokazao je impresivnu snagu i odlučnost te je svladao puno starijeg i iskusnijeg suparnika. Ruski snagator je s 34 godine „na leđima“ odveć prekaljeni borac u obaranju ruke.&nbsp; Najnoviji uspjeh sjajnog Ličanina samo je jedna u nizu svjetskih titula kojima se okitio u posljednje vrijeme, a prošle godine Hrvatski olimpijski odbor proglasio ga je i najboljim sportašem Hrvatske u neolimpijskim sportovima.&nbsp;&nbsp; Čestitke Rini Mašiću na još jednom iznimnom sportskom pothvatu!

Rino Mašić na dodjeli HOO-ova priznanja (fotoarhiva HOO-a) 

Istanbul, 5. studenoga 2024. - Hrvatski borac Rino Mašić postao je najmlađi prvak prestižnog profesionalnog Svjetskog prvenstva u obaranju ruke "East vs West", koje je početkom studenoga održano u Istanbulu (Turska).&nbsp;

Rino Mašić slavio u teškoj kategoriji na profesionalnom SP-u u obaranju ruke u Istanbulu

Nevena Lenđel, nekadašnja državna prvakinja i rekorderka u skoku u vis i brončana sa Svjetskog juniorskog prvenstva u atletici, pravi je primjer kako nakon sportske karijere uspješno zakoračiti u nove životne izazove.&nbsp;Nekad velika suparnica Blanke Vlašić u njezinim atletskim počecima, danas radi kao pedagog u Ekonomskoj školi u Puli, ali i dalje ima neraskidive veze sa sportom.&nbsp;- Završila sam u Filozofski fakultet u Rijeci, smjer pedagogija i informatika i potom otišla u Dallas, gdje sam magistrirala. Po povratku iz SAD-a zaposlila sam se u osnovnoj školi gdje sam radila 13 godina kao stručni suradnik pedagog. Sada sam već gotovo osam godina u srednjoj&nbsp;Ekonomskoj školi. Radim još i kao atletska sutkinja i trenerica. Završila sam program osposobljavanja za voditelja atletike za mlađe skupine. Aktivna sam u AK Vodnjan, do sada sam tamo trenirala mlađe skupine, u školi atletike - kaže Nevena Lenđel.Nevena se uspješno s karijere sportašice uključila u „civilni“ život, završila je fakultet, radi posao za koji se školovala, tu je i obitelj… Zanimalo nas je što bi poručila mladim sportašicama koje tek započinju svoje karijere, kako i nakon sporta pronaći sebe, svoju sreću, zadovoljstvo i nove izazove u životu?- Za moj put su najzaslužniji moji roditelji koji su bili radnička klasa. Oni su mi ukazivali na vrijednosti sporta i kako tu treba iskoristiti sve što se može, ali mi i govorili kako život postoji i nakon sporta. Treba raditi na sebi, biti na dva kolosijeka, misliti na svoje obrazovanje, na fakultet. Sport to može pomoći da budeš bolji u svim dijelovima života, ali sport nije početak i završetak svega. Moraš imati uvijek plan B s obzirom na rizik od ozljeda. Moji roditelji su me stalno osvješćivali i govorili mi 'škola je važna'. Ako bih ja poletjela, vraćali su me na pravi kolosijek.Nevena Lenđel bila je visašica koju je svojedobno pokušala dostići četiri godine mlađa Blanka Vlašić.&nbsp;&nbsp;- Spominje to u svojoj knjizi, čak da sam imala važnu ulogu dok je ona tek ulazila u svijet atletike. Naši su se sportski putevi dodirivali, najviše na Blankinom početku.Vrlo je zanimljiva priča kako je Lenđel bila nesuđena hrvatska olimpijka sada već davne 2000. godine. Trebala je ići u Sydney, ali na kraju nije bilo ništa od tog nastupa. Na kraju je u Australiju otputovala Vlašić.- Da, bila sam siguran putnik za Olimpijske igre u Sydneyu, imala sam B normu. Blanka je bila djevojčica s nepunih 17 godina koja sezonu prije nije imala nikakvu preskočenu visinu. Bilo je sigurno da ja idem na Igre, Blanka nije bila ni blizu tog rezultata. Međutim, u posljednji tren je ona ostvarila A normu. Ja sam se u tom trenutku već uvelike spremala za OI, poslala sve podatke, imala akreditaciju, sve je već bilo spremno. Kad je Blanka to preskočila, mislim da je bilo 192 cm, na brzinu smo zaustavili treninge, ali kako sam radila u teretani, skočnost mi je bila nikakva. Pokušali smo uhvatiti A normu, ali nije bilo šanse. Blanka je otišla u Sydney, imala je tamo zapažen nastup. Iskreno, sve je to ostalo iza mene, pripada u neki prošli život.Karijera profesionalne sportašice daleko je od Nevene...&nbsp;&nbsp;- Čak mi je čudno kad me ljudi pitaju o atletici, ali istina, jako me taj sport obilježio. Doduše, sad se ne mogu sjetiti koliko sam puta bila prvakinja Hrvatske. Zato tata čuva sve isječke iz novina. Jedini državni rekord koji mi je ostao, koji mi Blanka nije skinula je 175 cm za kadetkinje i sad je prije par godina to nadmašila Jana Koščak, koja je sad i svjetska juniorska prvakinja u sedmoboju. Ostao mi je samo, onako iz zafrkancije, rekord u veteranskoj kategoriji.Bez obzira što je zbog Blankinog skoka ostala bez nastupa na Olimpijskim igrama, Lenđel to svojoj tadašnjoj suparnici nije nimalo zamjerila.&nbsp;&nbsp;- Sve je bilo legitimno, nema tu nikakve prevare. U ekipnim sportovima su tu uvijek neke nijanse, treneri, suigrači, sudac, ali ovdje je sve jasno. U atletici imaš štopericu, imaš metar. Nije bilo nikakvog zamjeranja. Blanka i ja smo kasnije bile i cimerice na nekim nastupima. Među nama nije nikad nije bilo, kako se kaže 'zle krvi'. Tih četiri godine je ipak velika razlika među nama, ja sam polako završavala, ona je samo rasla i rasla u karijeri. Treba reći da se sportašica kao što je Blanka Vlašić ne rađa često. Svijet će dugo čekati na još jednu Blanku.Svijet skoka u vis nema više Blanku, ali ima Jaroslavu Mahučih, Ukrajinku koja je za centimetar popravila 37 godina star svjetski rekord Stefke Kostadinove. Olimpijska pobjednica iz Pariza, 22-godišnja Mahučih, ove je godine preskočila 210 cm. Bugarska visašica je na listi rezultata druga s 209 cm, dok je Blanka prije 15 godina na Hanžekovićevom memorijalu preskočila 208 cm, što je treći rezultat svih vremena.&nbsp;- Blanka je stalno bila blizu, kako bi mi visaši rekli 'lizala' je letvicu. Zanimljivo, muški rekord još stoji od vremena Sotomayora. Stariji sportaši govore da su nekad bila druga vremena što se tiče farmakologije, da su to neuhvatljivi rezultati, ali pokazalo se da ti rekordi ipak nisu nedostižni. Pogledajte samo što radi Mondo Duplantis u skoku s motkom.Bez obzira na Blankine svjetske uspjehe, u Hrvatskoj skok u vis baš i nije popularan, treneri teško pronalaze talentiranu djecu za tu atletsku disciplinu.&nbsp;- Iskreno, skok u vis baš nije i dostupan. Na stadionu u Puli strunjače su pod ključem, stalke treba dovući. Puno je lakše s trkačkim disciplinama, staza je tu, spremna. Nema posebnih uvjeta. S druge strane, vis traži specifično trenersko znanje. Nadalje, ne sviđa mi se da se sve ranije razvija specijalizacija kod djece. Nekad si prošao skoro sve discipline, ja sam trčala 600 metara, štafetu 4x400 m, 4x100 m. Sad mi se čini da djeca dosta kalkuliraju, biraju disciplinu, navodi Lenđel i ističe jedan širi problem koji se uvukao u sport pa tako i u atletiku:- Pokazatelji govore da smo sve deblja nacija, a skok u vis traži tanašne, vretenaste sportaše, uske kukove… Tako da je i tu sve manji izbor. Djeca su danas uglavnom debeljuškasta.Uz to, od rane dobi već imaju „privatnog trenera“, što je nekad bilo nezamislivo.&nbsp;- Ja sam više stara škola i meni su takvi pojmovi nepoznati. Danas djeca već sa šest, sedam godina imaju svoje trenere, idu na privatne treninge. Mi smo svi trenirali zajedno, odlazili i vraćali se s treninga zajedno, zafrkavali se. Iskreno, trenirali smo i zbog druženja, zajedništva, prijateljstva, prisjetila se Nevena Lenđel svojih atletskih početaka na Uljanikovom stadionu na&nbsp;Verudi.&nbsp;- Počela sam kod Nebojše Mitrovića u atletskoj školi. Zatim me kratko trenirao Edo Orel pa Andrej Lapajne koji me i odveo u skok u vis, najzaslužniji je za moj izbor, tad sam se zaljubila u tu disciplinu. Mario Capar još je to popravio, da moje treniranje još više sliči na skok u vis. Poslije je došla Danijela Štifanić Fioranti s trenerom Petrom Koricom. Svima sam zahvalna.Kakvi su danas uvjeti za atletiku u Puli?- Teško je uspoređivati nekad i sad. Nekad je bilo puno djece i išli smo na treninge zbog društva. Djeca su sad ostavljena na sportskim aktivnostima, ne samo u atletici, kako bi roditelji dobili vrijeme za sebe, za svoju rekreaciju ili jednostavno imaju neke ideje gdje žele da njihovo dijete završi. Što se tiče uvjeta na stadionu u Puli, stavljena je nova staza koja je kvalitetna i mogu se organizirati veća natjecanja. Atletski savez Istre vodi brigu da klubovi budu podjednako namireni. Koliko god atletika izgleda kao jednostavan sport, puno je tu rekvizita - strunjače, letvice, prepone, zaštite kod bacanja, skupo je održavanje.Osim djece koja će trenirati atletiku, danas je teško pronaći i osobe koje žele biti atletski suci.&nbsp;&nbsp;- Mogu to reći iz osobnog kuta, postala sam atletska sutkinja zato što sam bila prvo atletičarka pa smo uvijek pomagali na stadionu, motali se naokolo. Onaj tko je zaljubljenik u atletiku može lakše postati atletski sudac. No, s druge strane atletika je složen sport, svaka disciplina ima puno pravila i teško je biti univerzalni atletski sudac. Nema puno djece u atletici i ako je netko primjerice, došao iz nogometa, teško će pohvatati sve detalje za bacanje kugle, kladiva, diska, skoka u vis, u dalj… Zbilja je to složeno, komplicirano.Nevenin 15-godišnji sin je košarkaš, s njegovom visinom od dva metra to je logičan izbor, iako bi mama više voljela da je odabrao neki individualni sport.&nbsp;- On sebe vidi samo u košarci, jedino ga to zanima. No, u pojedinačnom sportu si ti sam sebi kriv, a ovdje uvijek postoje razni izgovori poput 'nije mi dodao loptu', 'trener me nije stavio u igru', 'čuvao me igrač puno veći od mene', 'igrali smo s manjima od sebe pa se nisam htio gurati'… Samo isprike slušam. Više sam za individualni sport, tu smo ja, letvica i strunjača - zaključuje Nevena Lenđel.

clanci-slike/nevena-lendjel-privatni.album.JPG

Danas djeca već sa šest, sedam godina imaju svoje trenere, idu na privatne treninge. Ja sam više stara škola i meni su takvi pojmovi nepoznati, kaže nekadašnja hrvatska rekorderka u skoku u vis

Nevena Lenđel: Pokazatelji govore da smo sve deblja nacija, a skok u vis traži tanašne, vretenaste sportaše 

Ženski nogomet sve je popularniji, a brojke koje se pritom ostvaruju su fascinantne. Više od 90.000 navijača pratilo je lani nogometašice Barcelone u polufinalu Lige prvakinja, finale se igralo na rasprodanom stadionu nizozemskog PSV-a pred 35.000 gledatelja.&nbsp;Više od deset tisuća navijača prosječno prati utakmice najvišeg razreda ženskog nogometa u Europi, što je podatak koji je zasad nedostižan čak i našim prvoligašima. Nogometašice su sve planetarne zvijezde… A kako to izgleda u Hrvatskoj?&nbsp;Primjerice, derbi utakmice prati stotinjak gledatelja, iako na terenu bude pravih majstorija. A tu se najčešće posebno ističe Izabela Lojna.&nbsp; Inozemstvo kao neispunjena želja U dosadašnjoj karijeri je dvaput proglašavana najboljom igračicom hrvatske lige, jedna je od najboljih i najdugovječnijih nogometašica Osijeka s 15 odigranih sezona, dok je u reprezentaciji upisala 83 nastupa i 13 golova.S takvim nogometnim životopisom, koji ponavlja iz godine u godinu, Lojna je mogla igrati i u inozemstvu, ali ostala je vjerna "bijelo-plavom" dresu.&nbsp;- Kad napravim pregled svoje karijere, malo mi je žao da se nisam okušala i vidjela na kojoj sam razini u odnosu na najbolje. Ne radi se o financijama, nego samo sam htjela vidjeti kako se igra u jačim ligama, poput engleske, njemačke, španjolske, napominje Izabela Lojna.&nbsp;A sve je počelo u gradiću Otoku, nedaleko Vinkovaca.&nbsp;- Počela sam igrati nogomet s 14 godina. Iz malog sam mjesta, tamo su od sportova postojali jedino nogomet i atletika. Kako sam kao klinka stalno igrala nogomet s dečkima i oni su me, iskreno, i nagovarali da počnem s njima trenirati. Prvi trener mi je bio Vladimir Dragić, on mi je dao priliku, zahvalna sam mu na tome jer bez njega ne bih bila danas tu gdje jesam.Od igračkih uzora, pak, ističe:&nbsp;- Kad sam počela pratiti ženski nogomet, Brazilka Marta je bila najbolja igračica svijeta, od muških je najveći uzor Brazilac Ronaldinho koji je, složit ćete se, pravi nogometni romantik. Od hrvatskih igračica to je Maja Joščak, naša kapetanica, na koju se mogu ugledati i realno je najbolja igračica u povijesti hrvatske lige.Sve više osječkih djevojčica želi trenirati baš - nogomet. Ideja koja je nekad vjerojatno izazivala roditeljsko čuđenje, danas je sve prihvaćenija.&nbsp;- Imamo dosta curica u Osijeku koje treniraju nogomet, neke kažu da sam im ja uzor što mi je drago. Mogu im savjetovati da slijede svoje snove i neka samo rade. Bez rada nema ništa, talent je važan, ali rad još više. Nadam se da će jednog dana neke igračice napraviti bolju karijeru nego što sam je ja napravila.&nbsp; Odlični rezultati u kvalifikacijama za Ligu prvakinja Izabela Lojna je u svibnju napunila 32 godine, a nogomet će još dugo biti u njezinim planovima.&nbsp;- Planiram igrati dok me tijelo bude služilo. Znam se šaliti s Upravom kluba da ću prestati kad osvojimo 30. naslov prvakinja i zaslužimo treću zvjezdicu na dresu. Sad smo na 25 titula, dakle još barem pet godina. To mi je izazov.Osječanke se nadaju da bi mogle naći mjesto u europskim natjecanjima kroz Europsku ligu, koju UEFA planira uvesti i za ženske klubove, iako su i u kvalifikacijama Lige prvakinja zabilježile nekoliko odličnih rezultata.&nbsp;- Nadam se da će se ta ideja ostvariti jer bi to pomoglo manjim klubovima, kakav smo realno i mi... Imali smo i u Ligi prvakinja dobrih rezultata, prije tri godine izbacile smo favorizirani Anderlecht, a i prošle i ove godine smo došle do zadnje runde prije ulaska u skupine. Nadam se ubuduće nekom boljem rezultatu u Europi.Zanimalo nas je kakva je podrška Hrvatskog nogometnog saveza ženskoj reprezentaciji.&nbsp;- Iskreno, živimo od muške reprezentacije i njihovih rezultata. Sad imamo&nbsp;veću podršku Saveza, počevši od opreme, hotela, boljih terena, uvjeta za rad. Imamo dulja okupljanja... Kad sam počela igrati za reprezentaciju, našli bismo se dva dana prije utakmice. Sad se okupimo pet, šest dana ranije, stignemo nešto i uigrati. Nadam se kroz koju godinu, ne mora biti moja generacija, ali za deset godina, nadam se da će cure imati vrhunske uvjete i, ako mi sad ne uspijemo, neka se one plasiraju na veliko natjecanje.No, iako je to teško razumjeti u vrijeme obilja u HNS-u, neke igračice su na financijskom gubitku jer - igraju za reprezentaciju!&nbsp;- Dosta igračica još i radi, ove što dolaze iz inozemstva također. Ono što dobivamo trenutačno nije dovoljno da se pokrije ono što se izgubi na poslu. Evo, ja moram uzeti neplaćeni dopust s posla da bih igrala za reprezentaciju i tu gubim i do 300 eura na plaći. U reprezentaciji po okupljanju dobijemo 200 eura. Nešto skupim na putnim troškovima jer idem autom pa sam na kraju možda u plusu, najviše 100 eura. 'Lijepo je biti nogometašica u Osijeku' Kao i većina sportašica koje igraju u Hrvatskoj, nogometašice ne mogu živjeti samo od bavljenja sportom.&nbsp;&nbsp;- Nadam se da će se to kroz koju godinu biti moguće za mlađu generaciju, ali tu moraju klubovi uložiti puno više. U ženskom nogometu baš i nema prihoda. Realno, najbolje bi bilo spojiti muške i ženske klubove jer bismo time dobili marketing, financije, logistiku, sve bi bilo na višoj razini.Zato neke igračice studiraju, neke dodatno rade u klubu s mlađim kategorijama, a neke su zaposlene, poput Izabele Lojne koja radi u - policiji.&nbsp;- Nije naporno, uspijem sve prilagoditi. Kad sam dnevna smjena, ne mogu doći na trening, a kad sam noćna, odradim trening prije posla. Šefovi su mi super, vole nogomet, puštaju me na utakmice. Kad su čuli da igram nogomet i da sam reprezentativka, bili su oduševljeni. Radim u pograničnoj policiji, na granici sa Srbijom, mi smo mali prijelaz, nema migranata. Puno većih problema imamo s područjem koje se zove Liberland i od koje žele napraviti 'državu u državi'.Nogometašice Osijeka višestruke su državne prvakinje, a u svom gradu prepoznate su kao prave sportske zvijezde. I ne samo to, klub je glavni korisnik Gradskog vrta, koji je donedavno bio stadion osječkih nogometaša. Oni su dobili novi stadion na Pampasu, a nogometašice su prigrlile svoj novi dom.&nbsp;- Puno nam to znači, nema više seljakanja. U Osijeku se dosta prati ženski nogomet, kao i muški.&nbsp;Ljudi nas prepoznaju, lijepo je biti nogometašica u Osijeku - zaključila je Izabela Lojna.&nbsp;&nbsp;(hoo/mš)

&nbsp;- Ono što dobivamo trenutačno nije dovoljno da se&nbsp;pokrije ono što se izgubi na poslu. Evo, ja moram uzeti neplaćeni dopust s posla da bih igrala za reprezentaciju i tu gubim i do 300 eura na plaći - kaže jedna od najboljih hrvatskih nogometašica koja je zaposlena u pograničnoj policiji

Izabela Lojna: Zbog igranja za hrvatsku reprezentaciju uzimam neplaćeno na poslu

Godišnje nagrade bit će uručene osvajačima medalja na OI-ju i POI-ju u Parizu, trenerski zaslužnici i jedna vrijedna sportska udruga. Laureati su: Donna Vekić, Barbara Matić, Miran Maričić, Edis Elkasević, Lena Stojković, Veljko Laura, Loren Fatović, Vladimir Preradović, Deni Černi, Ivan Mikulić, Luka Bukić i Hrvatski gimnastički savez.Odluku o dobitnicima nagrada donio je Odbor Državne nagrade za sport "Franjo Bučar" u sastavu: predsjednik Frane Žuvela te članovi Dražen Brajdić, Marijeta Ćelić, Patrik Koščak, Siniša Krajač, Stipe Pletikosa, Anđela Mužinić Vincetić, Robert Seligman i Dubravko Šimenc. Odluka je donesena temeljem prispjelih prijedloga na ovogodišnji Javni poziv. - Ova nagrada najviše je priznanje koju Republika Hrvatska dodjeljuje sportašicama, sportašima, trenerima i svim drugim djelatnicima u sportu, za njihova iznimna postignuća i doprinos koji daju razvoju sporta. S obzirom na kontinuirane sjajne uspjehe našeg sporta, svaki puta ovaj Odbor ima jako izazovan zadatak izabrati najbolje među najboljima, a ove godine je to bilo još posebno teško, jer su u ovoj olimpijskoj i paraolimpijskoj godini ostvarena iznimna postignuća. Čestitam svim ovogodišnjim dobitnicima, a posebno dobitnicima nagrada za životno djelo, gospođi Paliković Gruden te gospodi Pavličeviću i Srebriću - rekao je ministar turizma i sporta Tonči Glavina. Svakom dobitniku nagrade za životno djelo bit će dodijeljena diploma i pozlaćena medalja s likom Franje Bučara te novčani iznos od 6.700 eura, dok će dobitnici godišnje nagrade dobiti diplomu i posrebrenu medalju s likom Franje Bučara te novčani iznos od 2.700 eura. (mints/hoo/vk) Hrvatski olimpijski odbor (HOO) čestita svim dobitnicima ovogodišnje Državne nagrade za sport "Franjo Bučar"!

Zagreb, 30. listopada 2024. - Dugogodišnja dopredsjednica i članica Vijeća HOO-a, istaknuta sportska i društvena djelatnica Morana Paliković Gruden, te košarkaški velikan Željko Pavličević i legendarni nogometni dužnosnik Zorislav Srebrić dobitnici su Državne nagrade za sport "Franjo Bučar" za životno djelo u 2024. godini.&nbsp;

Morana Paliković Gruden te Zorislav Srebrić i Željko Pavličević dobitnici Državne nagrade za sport "Franjo Bučar" 2024. za životno djelo 

Rođen je 11. ožujka 1961. godine u Splitu. Nogomet je počeo igrati u Orkanu iz Dugog Rata. Branio je u Hajdukovu podmlatku, a u sezoni 1981./82. čuvao je vrata tadašnjeg drugoligaša Solina. Potom je do 1984. godine bio vratar RNK Split. Na prvoligašku scenu stupio je 1984. godine, kada je postao vratar Čelika iz Zenice, u kojem je ostao do 1987. godine. Bio je vratar iznimne brzine i reakcije, u gradnji karijere podsjećao je na legendarnog Talijana Dina Zoffa po tome što je vrhunac dosegnuo u kasnijim godinama. Prvi put je za seniorsku momčad Hajduka nastupio u sezoni 1987./88. Od 1988. do 1991. godine igrao je u Rijeci, otkud je otišao u inozemstvo, u grčki PAOK, čiji je vratar bio od 1991. do 1993. godine i s kojim je osvojio grčki Kup. Vratio se u Hrvatsku i 1993. godine te branio za Pazinku iz Pazina. Od 1994. godine ponovno je u Hajduku, gdje završava igračku karijeru 1999. godine. S Hajdukom je u sezoni 1994./95. osvojio hrvatsko prvenstvo i kup, pružajući bravurozne obrane u Ligi prvaka. Dobitnik je Torcidina trofeja Hajdučko srce kao najborbeniji nogometaš Hajduka u prvenstvenoj sezoni 1996./97. Odigrao je za Hajduk 187 utakmica. Nakon završetka igračke karijere, posvetio se treniranju vratara u Hajduku, a neko vrijeme nakon okončanja karijere u Hajduku, bio je vratar Junaka iz Sinja.Za A reprezentaciju Hrvatske branio je od 1990. do 1997. godine 9 puta - 7 puta kao član Hajduka, a 2 puta kao vratar Rijeke. Debitirao je u onoj prvoj povijesnoj utakmici u Zagrebu 17. listopada 1990., kada je u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije SAD-a Hrvatska pobijedila 2-1. Od reprezentativnog se dresa oprostio u kvalifikacijskoj utakmici za odlazak na Svjetsko prvenstvo protiv Danske u Kopenhagenu 10. rujna 1997. godine (1-3). Sudionik je Europskog prvenstva 1996. godine u Engleskoj.Osim što je branio, Gabrić je ponekad u stilu pokojnog Ante Vulića izvodio i kaznene udarce. Još dok je branio u drugoligašu Splitu, zabio je osam golova s bijele točke, uvijek pucajući u vratarevu lijevu stranu. Bio je enigma za kolege iz suprotnog tabora.Unatoč velikoj nogometnoj karijeri koju je Tonči Gabrić postigao, do svoje tridesete godine bio je gotovo anonimac. Dobrim obranama u dresu Pazinke protiv Primorca u Stobreču, natjerao je Hajdukove stručnjake da ga još jednom pozovu na Poljud. Tadašnji trener Ivan Katalinić bio je najuporniji u želji da ga vrati na Hajdukov gol. Bez tih pet posljednjih godina na golu Hajduka, Gabrićeva bi igračka karijera, unatoč mnogim uspjesima, bila završena gotovo beznačajno. Ne bi bilo uspomena kao što su prisjećanja na one nezaboravne obrane protiv Steaue u Rumunjskoj ili protiv Anderlechta u Splitu i na još nizadrugih zbog kojih je Gabrić i stigao do reprezentacije.Pred odlazak na Europsko prvenstvo u Englesku imao je Tonči sjajnu ponudu iz Austrije, ali ga Hajduk, unatoč lošem razvoju događaja pri ponovnom izletu u Europu, nije pustio. Potpisao je ugovor na još dvije i pol godine. Prema vlastitom priznanju, tad je po konačnom povratku u Split, prvi put u životu bio potpuno miran i zadovoljan. Živio je u rodnom gradu, a još je k tomu bio vratar slavnog Hajduka, sinonima Splita i Dalmacije. Mogao je uživati kad su ga klinci na ulici prepoznavali i pozdravljali. Branio je do 38. godine, a onda je mjesto prepustio tadašnjem velikom hrvatskom talentu Stipi Pletikosi.Tonči Gabrić, vratar velikih kvaliteta, bio je tijekom nogometne karijere česta meta nepravdi koje su, međutim, prethodile novim sretnijim poglavljima u njegovu životu. Unatoč brojnim nepravdama, koje su ga pratile, u poznim igračkim godinama je doživio vrhunac karijere i ostvario u nogometu ono o čemu mnogi mogu samo sanjati. Branio je za hrvatsku reprezentaciju u prvoj povijesnoj utakmici, s Hajdukom osvojio prvenstvo i kup, igrao u Ligi prvaka, nastupio na EP-u... (hoo/jg) Hrvatski olimpijski odbor (HOO) izražava duboku sućut obitelji Gabrić, kao i brojnoj obitelji članova i navijača HNK Hajduk.

Split, 28. listopada 2024. - U Splitu je u 64. godini života preminuo proslavljeni vratar Hajduka i bivši hrvatski reprezentativac Tonči Gabrić.

U 64. godini u Splitu preminuo legendarni nogometni vratar Tonči Gabrić

Dračar, hrvatski maratonski prvak, istrčao je dionicu dugu 21,1 kilometar – od Makarske preko Tučepa i Podgore do cilja u Apfel Areni – za impresivnih 1:13:04. Drugoplasirani Ante Živković (AK Fit) završio je s vremenom 1:18:24, dok je Ante Pokrajčić (Sanus Motus/HAAK Mladost) stigao treći s 1:20:49. Veliki pljesak publike zaslužio je i četvrtoplasirani Valent Sinković, zlatni olimpijski pobjednik iz Pariza, kojemu je ovo bio prvi nastup na polumaratonu, završivši utrku za 1:23:03. Nagrade natjecateljima uručivao je još jedan olimpijac iz Pariza, splitski judaš Zlatko Kumrić. U ženskoj konkurenciji, pobjednica Nataša Šustić prošla je ciljnu liniju s vremenom 1:25:50, ispred olimpijke Marije Vrajić (AK Maksimir) i Magdalene Papst (Kraftrunners, Austrija), koja je završila treća s 1:40:45. Na ovogodišnjem Apfel Arena Makarska Half Marathonu, uključujući polumaraton, štafetne utrke, te utrke na 5 i 3 kilometra kao i dječje utrke (u kojima je sudjelovalo čak 650 djevojčica i dječaka), sudjelovalo je više od 1400 natjecatelja iz 28 zemalja sa šest kontinenata. Ovaj sportski događaj imao je i humanitarni karakter: prikupljala su se sredstva za Ligu protiv raka Makarska Rivijera, dok je Apfel Arena dio kotizacija donirala Udruzi osoba s invaliditetom Sunce iz Makarske. Direktor utrke je nekadašnji nogometaš i trener Hajduka Vik Lalić, dok je organizator bila Udruga SportAP iz Makarske.

Makarska, 26. listopada 2024. - Ivan Dračar (HAAK Mladost) i Nataša Šustić (AK Sljeme) trijumfirali su na trećem izdanju Apfel Arena Makarska Half Marathonu, koji je ove godine okupio više od 1400 sudionika iz 28 zemalja, što je najveći broj sudionika do sada.

Zlatni olimpijac Valent Sinković 4. na polumaratonu u Makarskoj; najbrži - Ivan Dračar te Nataša Šustić, ispred Marije Vrajić

Na trećoj promociji "početnice" u Hrvatskoj knjigu su predstavili njezina autorica, Ana Popovčić, HOA-ina voditeljica i koordinatorica Odbora za promicanje tekovina olimpizma, olimpijskog pokreta i znanstvenih dostignuća u sportu, te član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Ratko Cvetnić.Knjiga je namijenjena ponajprije djeci i mladeži školskog uzrasta, sadrži i zadatke, kviz-pitanja, bojanke, križaljke, tako da je svaki čitatelj može i osobno sukreirati. Autorica tekstualnih sadržaja Ana Popovčić s ilustratoricom Larom Žigić, na čak 300 stranica zaokružile su bogatstvo sadržaja o olimpijskim vrijednostima, antičkim olimpijskim igrama, modernom olimpijskom pokretu, njegovu osnivaču Pierreu de Coubertinu, ocu hrvatskog olimpizma Franji Bučaru, hrvatskim olimpijskim uspjesima i brojnim drugim zanimljivostima. - Ideja je da se teme olimpizma što više prošire među populacijom, prvenstveno je namijenjena osnovnoškolskom uzrastu, ali doista je zanimljiva i odraslima. Mislim da će čak i nekima iz struke, nastavnicima tjelesne kulture i nastavnicima povijesti isto biti zanimljiva. To su opće teme vezane uz olimpizam. Postoji, naravno, jako puno zanimljivosti, jer sam se trudila da knjiga bude zanimljiva. Pokriva teme od antičkih olimpijskih igara, Pierre de Coubertin i obnova olimpijskih igara, moderne olimpijske igre, olimpijske vrijednosti, geslo i načelo, sportovi na programu olimpijskih igara, vizual olimpijskih igara i Hrvatska i olimpizam. Predzadnje poglavlje vizual olimpijskih igara su plakati, amblemi i maskote. To je materijal koji je u vlasništvu Međunarodnog olimpijskog odbora i jako sam sretna da su nam ustupili taj materijal. U suradnji s Hrvatskim sportskim muzejom, nacionalnim sportskim muzejom u Zagrebu, u pripremi je proširenje ovog zadnjeg poglavlja, koje obuhvaća Hrvatsku i olimpizam - pojasnila je nastanak knjige autorica Ana Popovčić. O knjizi je govorio i akademik Ratko Cvetnić.- Na 300 stranica u knjizi je na vrlo atraktivan način prezentirana olimpijska ideja od antičkih početaka do današnjih dana, ali u njoj je zastupljen i olimpizam kod Hrvata. Olimpizam je prezentiran na atraktivan način, pritom mislim i na sjajne ilustracije. Knjiga je edukativan materijal, udžbenik koji pokriva sve glavne teme koje olimpizam obuhvaća na jedan djeci ali i odraslima zanimljiv i pristupačan način. Ona predstavlja više od sporta jer zadire u područje kulture, suradnje, fair playa, a i stariji iz nje mogu puno toga naučiti - rekao je između ostaloga akademik Cvetnić. Približavanje je to olimpijskog duha djeci, put prema njihovu ulasku u sport i prema širenju nacionalne baze iz koje će doći novi sportaši i olimpijci. Na stranicama ove Olimpijske početnice posebno su istaknute Janica Kostelić, Sandra Perković, Sara Kolak, Snježana Pejčić, Iva Majoli, Ana Sršen i Sanda Dubravčić Šimunjak, a sve hrvatske osvajačice olimpijskih medalja navedene su u popisu osvajača.Organizator predstavljanja knjige bili su Hrvatska olimpijska akademija (HOA), Karlovačka sportska zajednica (KŠZ) i karlovačka Sekcija Hrvatskog zbora sportskih novinara Karlovac. Uvodne govore održali su u ime domaćina predsjednik Karlovačke sportske zajednice (KŠZ) Željko Šančić te novinar i moderator skupa, Jura Ozmec, predsjednik Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN) i glavni urednik Sportske televizije (SPTV). (hzsn/hoo/vk)

clanci-slike/početnica-promo-karlovac.jpg

Akademik Ratko Cvetnić, autorica Ana Popovčić i čelnik KŠZ-a Željko Šančić

Karlovac, 24. listopada 2024. - Hrvatska olimpijska akademija (HOA) predstavila je u Karlovcu interaktivnu knjigu pod nazivom Olimpijska početnica, urednice i autorice Ane Popovčić i ilustratorice Lare Žigić.

U Karlovcu predstavljena interaktivna knjiga Olimpijska početnica, autorice Ane Popovčić i ilustratorice Lare Žigić

Ovogodišnji 85. kongres Svjetske gimnastičke federacije, od 24. do 26. listopada, u Dohi (Katar) okupio je rekordan broj sudionika, više od 500 delegata iz 157 nacionalnih federacija. Japanac Morinari Watanabe i dalje će predvoditi Svjetsku gimnastičku federaciju., a za hrvatsku gimnastiku najvažnije je da će Marijo Možnik i dalje obnašati dužnost člana Vijeća Svjetske gimnastičke federacije.&nbsp;O tome je osobno izvijestio čelnik HGS-a. - Na kongresu u Dohi birano je vodstvo Svjetske gimnastičke federacije za novi olimpijski ciklus, a za predsjednika je reizabran Japanac Morinari Watanabe. Također, izabrani su i potpredsjednici, članovi Izvršnog odbora, Vijeća, Tehničkih odbora i Nadzornog odbora. Za Vijeće Svjetske gimnastičke federacije kandidat sam bio i ja ispred HGS-a. Drago mi je da sam po drugi put izabran u to tijelo. Velika je to čast i priznanje, ne samo meni nego i Hrvatskom gimnastičkom savezu, jer naš rad je prepoznat. Prije svega po rezultatima sportaša, ali i po odličnim organizacijskim sposobnostima. Prvenstveno tu mislim na Svjetski kup u Osijeku, DOBRO World Cup, koji je od idućeg olimpijskog ciklusa kvalifikacijsko natjecanje za Olimpijske igre u Los Angelesu, dakle, najviša razina Svjetskog kupa - kazao je Možnik te dodao:- Inače, Vijeće Svjetske gimnastičke federacije, čiji sam član sada u drugom mandatu, drugo je najviše tijelo Svjetske gimnastičke federacije nakon Skupštine, i to je tijelo koje potvrđuje odluke Izvršnog odbora. Između ostalog, bira i domaćine Svjetskih prvenstava, a bavi se i usvajanjem tehničkih pravila svih grana gimnastičkog sporta. Drago mi je da Hrvatska već u drugom mandatu ima i predstavnika u tijelima upravljanja Svjetske gimnastičke federacije.&nbsp; Osim Marija Možnika, Vijeće Svjetske gimnastičke federacije iz europske kvote (7) čine još: Blanka Mlejnikova (Češka), Hlif Thorgeirsdottir (Island), Jacob Wischnia (Izrael), Krasimir Dunev (Bugarska) i Joao Paulo Rocha (Portugal).Uz Možnika, u hrvatskom izaslanstvu u Dohi je i Mario Vukoja, sportski koordinator HGS-a i predsjednik Tehničkog odbora muške sportske gimnastike pri Europskoj gimnastičkoj federaciji.&nbsp; Hrvatski olimpijski odbor (HOO) čestita predsjedniku HGS-a i članu Vijeća HOO-a Mariju Možniku na reizboru za člana Vijeća Svjetske gimnastičke federacije!

Doha, 25. listopada 2024. - Hrvatska gimnastika dobila je novo veliko priznanje. Uz dugogodišnje uspješne rezultate na sportskom planu, podjednako je uspješna i u izboru predstavnika u međunarodnim tijelima ovog bazičnog sporta. To potvrđuje i reizbor predsjednika Hrvatskog gimnastičkog saveza Marija Možnika u Vijeće Svjetske gimnastičke federacije za idući olimpijski ciklus (do 2028. godine).&nbsp;

Predsjednik HGS-a Marijo Možnik ponovno izabran u Vijeće Svjetske gimnastičke federacije

Europski fair play pokret obilježio je 30 godina uspješnog rada u promociji fair playa svečanom dodjelom europskih fair play nagrada u nazočnosti velikog broja uzvanika, sportaša i učenika. Nagradu za promociju etičkih vrijednosti i fair playa dobio je Hrvatski školski sportski savez za projekt „Igram, pišem, lajkam“ (Play, write, like). Nagradu je preuzela Mirna Rajle Brođanac (Školski sportski savez Grada Osijeka).U radu kongresa posvećenog Fair play obrazovanju u svrhu prevladavanja nasilja, maltretiranja i prijevara u sportu (Fair play Education to overcome Violence, Bullying and Cheating in Sport) aktivno su sudjelovali svi predstavnici članica Europskog fair play pokreta. U organizaciji i provedbi konferencije, kao i na dodjeli nagrada, u ime Hrvatskog fair play odbora (HFPO) i Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) sudjelovale su dopredsjednica EFPM-a Biserka Vrbek (HOO-ova direktorica za pravne i statusne poslove) i članica Znanstveno-savjetodavne komisije EFPM-a prof. dr. sc. Romana Caput-Jogunica. (hoo)

clanci-slike/Mirna-Rajle-Brođanac-EFPP-nagrada-za-HŠSS.jpg

Mardin, 23. listopšada 2024. - U turskom gradu Mardinu održan je svečani kongres Europskog fair play pokreta (EFPM) povodom obilježavanja 30 godina rada udruge, a tom prigodom dodijeljene su i tradicionalne nagrade EFPM-a.

Hrvatski školski sportski savez (HŠSS) dobio nagradu Europskog fair play pokreta za projekt  "Igram, pišem, lajkam"

56. Zlatna pirueta Zagreba / 56th Golden Spin of Zagreb - Preliminary Schedule

Jugaši slavili petercima nad Mladosti

Kalendar događanja - studeni

Hrvatska kickboxing reprezentacija na Europskom prvenstvu u Ateni

Dina Levačić primljena u Kuću slave daljinskog plivanja kao prva Hrvatica u tom prestižnom društvu

Komisija sportaša HOO-a 2024. - 2028. održala utemeljiteljsku sjednicu, za predsjednicu izabrana Barbara Matić

Rino Mašić slavio u teškoj kategoriji na profesionalnom SP-u u obaranju ruke u Istanbulu

Morana Paliković Gruden te Zorislav Srebrić i Željko Pavličević dobitnici Državne nagrade za sport "Franjo Bučar" 2024. za životno djelo

U 64. godini u Splitu preminuo legendarni nogometni vratar Tonči Gabrić

Zlatni olimpijac Valent Sinković 4. na polumaratonu u Makarskoj; najbrži - Ivan Dračar te Nataša Šustić, ispred Marije Vrajić

U Karlovcu predstavljena interaktivna knjiga Olimpijska početnica, autorice Ane Popovčić i ilustratorice Lare Žigić

Predsjednik HGS-a Marijo Možnik ponovno izabran u Vijeće Svjetske gimnastičke federacije

Hrvatski školski sportski savez (HŠSS) dobio nagradu Europskog fair play pokreta za projekt "Igram, pišem, lajkam"

Ostale vijesti

izdvojeno

Nevena Lenđel: Pokazatelji govore da smo sve deblja nacija, a skok u vis traži tanašne, vretenaste sportaše

Izabela Lojna: Zbog igranja za hrvatsku reprezentaciju uzimam neplaćeno na poslu

Časopis HOO-a

OLIMP br. 92