Sonja Jelača: Golf je najrazvijeniji kao amaterski sport, igra se rekreativno, ne za novac

Čudni su životni putovi pa je tako jedna pobjeda na svjetski poznatom studentskom natjecanju odvela Sonju Jelaču u svijet golfa. Dugogodišnja članica Izvršnog odbora i glavna tajnica Golf saveza Hrvatske bila je studentica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta kad je došla „na radar“ zaljubljenika i golf entuzijasta koji su kretali u ozbiljniju organizaciju tog sporta u Hrvatskoj.  

- O našoj studentskoj pobjedi pisale su novine, a ljudi koji su vodili brigu o golfu željeli su zaposliti nekoga u Golf&Country klubu Zagreb pa su došli na ideju da zaposle mene. Tražili su lokaciju za golf u Hrvatskoj, a do tada su igrali samo u Mokricama. Dobili su je iza neizgrađene bolnice u Blatu, gdje se danas, s novim vlasnikom etablirao Riverside Zagreb, priča nam Sonja Jelača koja je gotovo tri desetljeća kasnije i dalje čvrsto povezana s golfom. Čak je i njezin diplomski rad bio na temu „Strategija marketinga za golf igralište“, a danas je iza nje više od 20 godina iskustva rada na poziciji voditeljice golf igrališta, prvo u Zagrebu, a onda i u Savudriji. 

*No, počeci golfa u samostalnoj Hrvatskoj bili su skromni.  

- Tada kad sam ja počela, 1998. godine, u Hrvatskoj je bilo 40 golfera. I nije bilo golf igrališta. Tako smo počeli sa stvaranjem igrača, kroz škole, ali i dan danas smo zapravo na početku. Danas imamo registriranih oko 1000 i nešto golfera, a od toga je 100, 120 žena, istaknula je Jelača.  

*U Europi su brojke ponešto drugačije...

- Najrazvijenije zemlje imaju udio od 35 posto žena u golfu. Najbolji omjer ima Austrija, dugo ga je imala Finska, tu su Island, Švedska. Sve analize pokazuju da relativno mali broj žena igra i trenira golf, a broj aktivnih igračica značajno zaostaje za brojem muških golfera. Da bi se to promijenilo, Golf savez Hrvatske potiče razvoj ženskog golfa kroz niz ciljanih aktivnosti kao što su Dan ženskog golfa, škola golfa za žene, Ladies day i slično. Dodatno, Savez je uz potporu Hrvatskog olimpijskog odbora angažirao Martinu Čanaki kao trenericu za razvoj sporta, pa se i ona kroz svoj program rada posvetila i razvoju ženskog golfa.  

*Golf tereni se u Hrvatskoj mogu izbrojati na prste jedne ruke. 

- I lakše od toga. Imamo Zagreb, 2009. je otvoreno natjecateljsko igralište, zatim tu je Adriatic golf igralište u Savudriji te povijesno golf igralište na Brijunima, u parku prirode. To nije klasično golf igralište, više neki safari golf jer loptica može pasti i na kamen… Ta tri igrališta su klasična, s 18 rupa. U Svetom Martinu na Muri u resortu je napravljeno igralište s devet rupa, s umjetnim 'greenovima', u Stobreču je teren sa šest rupa, u Zaprešiću ima tri kratke rupe, više je kao vježbalište. I - to je to. 

*Zanimalo nas je zato koliko košta izgradnja jednog igrališta. 

- To je vrlo relativno pitanje, jer svako golf igralište je unikatno. Nije kao bazen, košarkaško ili nogometno igralište, svaka lokacija je posebna. Mislim da se golf igralište, bez kuće, može izgraditi za dva do četiri milijuna eura. Najskuplji je sustav navodnjavanja, treba povući cijevi, stvoriti irigacijsko jezero, gdje će se skupljati voda za zalijevanje… A onda sve ovisi o apetitima, možete angažirati najpoznatije arhitekte, dizajnere, koji će vam naplatiti kreiranje samo jednog polja. Morate znati koliko zvjezdica želite imati, kakvi su troškovi održavanja igrališta, a oni variraju, od 200, 300 tisuća do pola milijuna eura. Što se tiče održavanja, postoji knjiga 'Što pametni golf menadžer mora znati'. 

*Tko si to može priuštiti u Hrvatskoj? 

- Ako gledam iz perspektive razvoja golfa kao sporta, htjela bih da postoji javni sektor koji će prepoznati golf kao sport. Golf je jedan od najstarijih i najrasprostranjenijih sportova na svijetu. Ima puno benefita i ta infrastruktura bi trebala postojati i u gradovima.  

*Golf nudi savršen spoj sporta i turizma. 

- Ako je Hrvatska stavila sport i turizam u isto ministarstvo, spojila ih, nema boljeg primjera od golfa za taj spoj. Klimatski, Istra je odlična, ljeta su vruća, ali možda ne tako kao u Dalmaciji, a zime su ovdje blage. Osim što radim u sportu, vodila sam zagrebačko i savudrijsko golf igralište. Svjedok sam da smo u Savudriji znali imati najviše rundi u travnju i listopadu. Ljeti smo destinacija za kupanje i sunčanje, a golf produljuje sezonu. Bez infrastrukture i učitelja nema sporta. Kroz golf se može napraviti lijepa sinergija razvoja sporta i razvoja turističke ponude. 

*Imamo predodžbu da je golf skup sport za ekskluzivne, privatne klubove.  

- Najčešće se događa da su golf igrališta u svijetu, pola javno vlasništvo, državno, gradsko, a pola klupsko. Manji je dio privatnih golf igrališta. Ono što sam primijetila, radeći i u Europskom golf savezu, je to da je slabiji razvoj golfa što idemo južnije i istočnije, a temelji se više na privatnom kapitalu. Razvijene zemlje imaju najviše javnog vlasništva, gdje su klubovi vlasnici golf terena. Turistički resorti su tu samo 'šlag na tortu'. Ja iz Saveza ne mogu određivati koliko će tko naplaćivati igranje golfa. U klubovima se svodi na to da ljudi uplate godišnju kartu koja košta 2000 eura, ali oni to onda stvarno koriste. Najskuplje je kad dođete na golf igralište i želite odigrati jednu partiju, to košta 100 eura.  

*U Hrvatskoj nema profesionalnih igrača golfa? 

- Ima ih, ali oni u odnosu na najbolje svjetske igrače teško mogu ostvariti neki značajnijih uspjeh. Profesionalni su jer su postali treneri. Golf je inače najrazvijeniji kao amaterski sport, igra se rekreativno, ne za novac. Europski golf savez je zadužen za amatere, a golfer ako odluči da ne želi igrati kao amater, ne može više sudjelovati na takvim turnirima, ali može na profesionalnim gdje može primiti novac za svoju vještinu. 

*Golf je olimpijski sport, kad bismo nekog igrača iz Hrvatske mogli vidjeti na Olimpijskim igrama? 

- Volimo se hvaliti time da je golf olimpijski sport, ali priroda sporta je takva da je teško imati puno kategorija, kao u drugim sportovima. Na Olimpijskim igrama nastupi ukupno 60 najboljih muškaraca i žena svijeta. Mi vjerujemo da smo sportska nacija, ali put do Igara je dosta dug za golfere. Da bi se došlo do tih 60, kompliciran je sustav. Šaljemo igrače na turnire, za svjetska prvenstva gleda se WAGR (World Amateur Golf Ranking), a za Igre je WGR (World Golf Ranking), znači opet drugi turniri. 

*Ipak, po tom pitanju dogodilo se nešto lijepo u našem susjedstvu.  

- Slovenka Pia Babnik, 20-godišnja golferica iz Slovenije, sudjelovala je na Olimpijskim igrama u Parizu ovog ljeta. Dakle, približavamo se…, našalila se Sonja Jelača.  

*No, uspjeh Slovenaca i ne čudi toliko jer imaju puno bolje uvjete za golf nego mi u Hrvatskoj.  

- Slovenci imaju 14 terena i oko 6000 registriranih golfera. Mi imamo tri terena i 1000 igrača. Tu je BiH s druge strane, s tri igrališta po devet rupa i 187 golfera. 

*Što točno znači da golf kod nas ima više neprijatelja nego igrača, koji su glavni prijepori? 

- Iz neznanja, čak i neprovjerenih informacija, pričalo se o golfu kao velikom konzumentu vode za navodnjavanje. U to vrijeme sam i vodila golf igralište na koje se to odnosilo pa sam znala da je oko toga izrečena laž. No, mi nismo nikad izlazili van i konfrontirali se. Govori se o ogromnoj količini pesticida, herbicida… Vi na to ne trošite puno novaca jer nemate. Kad održavate igralište, održavate prirodu. Ljudi su iz neznanja i predrasuda govorili su protiv sporta koji je zelena oaza, gdje se veliki stručnjaci bave oplemenjivanjem zelenih oaza, gdje se vraćaju ptice koje nisu živjele prije na tom mjestu. Žive labudovi, guske, patke… Ljudi koji igraju golf vole prirodu pa dodatno brinu o tome. Jedina mana golfa je ta što umjesto divlje prirode raste trava. Bolje je napraviti golf igralište koje će obogatiti neko područje nego, primjerice, tvornicu. 

*Imate ima važnu ulogu u Europskom golf savezu.  

- Savez vode tri odbora, a ja sam u Handicap and Course rating. Radi se izmjera igrališta, njihove težine, postoji formula kojom se izjednačavaju. Hendikep se može preračunati u Course Handicap, sustav je kompliciran. 

*Ako se netko želi početi baviti golfom u Hrvatskoj, što mora učiniti? 

- U Zagrebu je golf igralište napravilo svoju Akademiju, zapravo to je organizirana škola, gdje se može individualno ili u grupi započeti s golfom. Često smo znali raditi programe, kroz 12 sati polaznik dobije osnove tehnike za duge i kratke igre, igru iz pijeska i slično. Ide igrati na devet rupa, paralelno se uče pravila. Početni hendikep je 54, što znači 54 udaraca više od zadanih 72. Dakle, 72 plus 54. 

*Opet se vraćamo na uvjete za igranje golfa...  

- Da bi se počelo sa golfom, treba ići tamo gdje postoji infrastruktura. Zagreb ima odličnu infrastrukturu, imamo i Savudriju, imamo trenera i izbornika koji je u Savudriji Deana Dužaića, a njegova desna ruka, zadužena za razvoj sporta je Martina Čanaki koja radi u Zagrebu. Sve ostalo je instruktorima. U našem strateškom planu je obrazovni program za instruktora golfa na Kineziološkom fakultetu. Priznaje se i kao obrazovni program u inozemstvu. Zahtjevan je projekt, ne može se prijaviti bilo tko, moraš biti odličan golfer da bi išao za instruktora golfa. 

*Golf u svijetu igra oko 66 milijuna ljudi. Ovaj 600 godina star sport, nastao u Škotskoj, sve je popularniji.  

- Prednost golfa je to što se može igrati cijeli život. U drugim sportovima morate naći sparing partnere svoje ili slične razine. U golfu to nije tako, individualan je sport, igraš protiv sebe i igrališta, u društvu. Naravno, postoji i ekipni formati. Golf se najviše igra kao rekreativni sport. Hodaš u prirodi, baviš se umjerenom tjelesnom aktivnošću, što je dobro za zdravlje. Hendikep sustav je dobar, time se bave stručnjaci da sustav bude super fer. Zato možete igrati i s nekim boljim igračem, a rezultati će biti preračunati na našu vještinu. 

*U golfu je najskuplje osigurati zemljište, tu bi dobro došla pomoć gradova. 

- Htjela sam pridobiti gradonačelnike, zato jer razvoj golfa ovisi o zemljištu. Jako je skupo iznajmiti državno zemljište za golf. Čim je golf u pitanju, cijene skaču jer svi misle da se radi o pijanim milijunašima, što nije istina jer vlasnik golf igrališta ne zarađuje baš puno. On zapravo više pomaže svima ostalima sa svojom ponudom… Kad bi gradovi bili investitori na svom zemljištu, oni bi obogaćivanjem parkova napravili dobro za svoje stanovnike, dobili bi zdravo stanovništvo koje se rekreira i druži - zaključila je Sonja Jelača.