Nika Mühl: WNBA je nezamjenjivo iskustvo, imala sam priliku igrati s najboljim igračicama svijeta

Nika Mühl prava je košarkaška zvijezda u SAD-u, igra za najbolje klubove, snima reklame, a o popularnosti svjedoči i više od pola milijuna pratitelja na Instagramu. 

Nakon izvrsne karijere na sveučilištu Connecticut, s kojim je nastupila na Final Fouru NCAA, postala je tek četvrta Hrvatica u WNBA, igrajući za ekipu Seattle Storma. Potom je nastupila za Bešiktaš, ali sezonu u Turskoj neće pamtiti po dobrome, već na prvoj utakmici doživjela je tešku ozljedu koljena. 

- Trenutačno sam u fazi rehabilitacije i do sada mi je vrijeme proletjelo. S nestrpljenjem očekujem povratak na teren, ali i uživam u cijelom procesu. Što se tiče prognoze o tome kada bih mogla ponovno zaigrati, to zaista ne znam. Ovisi o puno detalja, pogotovo nakon ovakve ozljede kakvu sam ja zadobila. Fizička sprema je izuzetno bitan faktor, ali mentalna sprema je ta koja će odlučiti. U svakom slučaju, oporavak od ove ozljede može trajati od devet do 12 mjeseci, pojašnjava Nika.  

Iza 23-godišnje zagrebačke košarkašice je izazovno razdoblje, u manje od godinu dana iskusila je igranje u NCAA, WNBA i europskoj košarci. 

- Da, prošla godina je zaista bila turbulentna i puna novih iskustava pa tako i prilagodbi na ta iskustva. Teško je usporediti sve tri razine natjecanja, ali mogu reći da je najveća prilagodba bila nakon što sam s UConna i sveučilišne NCAA lige došla u Seattle, u WNBA. Vremena za prilagodbu praktički nije uopće bilo, već je sezona u WNBA počela dva tjedna nakon što mi je sezona na koledžu završila. Tamo imaš četiri godine za prilagodbu i učenje, stvaranje kemije s ekipom, dok u profesionalnoj košarci na sljedećoj razini, specifično WNBA, za to jednostavno nema vremena. Ondje sam bila okružena najboljim igračicama svijeta svaki dan. To je ritam utakmica i treninga u kojem se jednostavno moraš snaći i odraditi to najbolje kako znaš. Nakon WNBA sam iskusila i par dana profesionalne košarke u Europi, u istanbulskom Bešiktašu, dok se nažalost nisam ozlijedila u trećoj četvrtini prve utakmice. Ja zaista jako volim europsku košarku, atmosferu koju donose europski navijači i kompletan način igre i jedva čekam ponovno zaigrati i iskusiti se u njoj. 

Nika Mühl je cura iz zagrebačkog kvarta Travno, gdje je napravila prve košarkaške korake, a onda je preko klubova Zagreb, Croatia i Trešnjevka stigla na UConn, koji je s 11 naslova NCAA prvakinja najuspješnije sveučilište u SAD-u. Igranje za takvu ekipu, ali i studentski život u Americi uistinu su nešto posebno.

- Općenito iskustvo igranja na UConnu i boravka u Americi mi je bilo predivno. Nisam znala što očekivati kada sam s 18 godina otišla od kuće u nepoznato, ali izuzetno sam sretna i zahvalna što je baš to bila moja tadašnja odluka. Sistem u kojemu možeš igrati košarku na najvišoj razini, s odličnim igračicama i pod vodstvom najboljeg ženskog trenera u povijesti te u isto vrijeme završiti studij bila je ponuda koju nisam mogla odbiti. UConn ima vrlo visoki standard kad je košarka u pitanju, a očekivanja su velika. Svako neosvojeno prvenstvo je za njih te godine neuspjeh. Ondje sam se naučila radu, disciplini, požrtvovnosti, samopouzdanju i nesebičnosti. Uz to sam naučila jezik, stvorila prijateljstva koja ću imati do kraja života, putovala i uživala. Iako je bilo vrlo teško biti daleko od doma tijekom godine, naučila sam vrednovati i cijeniti male stvari i uživati u trenutku, pogotovo kad bih se vratila kući u Zagreb.

Geno Auriemma je jedan od najpoznatijih košarkaških trenera u svijetu, s američkom ženskom reprezentacijom ima tri olimpijska i dva svjetska zlata, srušio je mnoge rekorde, član je košarkaške Kuće slavnih, a igračice UConna postale su pod njegovim vodstvom najuspješnije u povijesti NCAA natjecanja. 

- Trenera Genu ne mogu opisati u samo par riječi. Izuzetno je specifična osoba koju sam kroz svoju koledž karijeru ujedno i mrzila i obožavala. Njegov standard i očekivanja su na razini za koju zna da nijedan igrač nikad neće dostići i tako izvlači najbolje iz svakog svojeg igrača. Osim što je genij i perfekcionist što se košarke tiče, ima nevjerojatnu karizmu i moć da se poveže s ljudima i učini ih boljim. On mi je promijenio život i uvijek sam na njega gledala kao na djeda u svom životu, pogotovo jer sam bila daleko od doma. Svi uvijek pričaju o njegovim uspjesima, prvenstvima, prstenju i medaljama, ali on je prvenstveno skromna i prizemljena osoba s utjecajem na ljude koji je puno veći od same košarke.

Nika Mühl je sa svojim Huskiesima igrala na Final fouru NCAA-a. Zanimalo nas je kako sportaši „iznutra“ doživljavaju uzbuđenje i šušur koji se svake godine stvori oko jednog od najgledanijih događaja u Americi.

- Odnosa Amerikanaca prema ženskoj košarci mi je zapravo bio najveći šok kada sam došla u SAD. 'March Madness' je jedan ludi period koji sam imala sreće iskusiti četiri puta, a do Final Foura smo dospjeli čak tri puta u moje četiri godine. Taj osjećaj se ne može opisati. Uvijek se naježim samo dok se prisjećam igranja na tako velikoj pozornici gdje ne možeš sakriti nijednu pogrešku, a milijuni ljudi koji gledaju žele da izgubiš i navijaju protiv tebe. To je san svakog igrača i igračice na koledžu i iako nismo uspjeli osvojiti prvenstvo, bilo mi je jedno od najboljih iskustava u životu.

Posebno je zanimljivo da je Nika izravno na terenu čuvala Caitlin Clark, tada igračicu Iowa Statea. Clark je trenutačno najpoznatija košarkašica na svijetu, uz nju je „eksplodiralo“ zanimanje za žensku košarku, a magazin Time proglasio ju je sportašicom godine. Nika Mühl nam je iz prve ruke pojasnila taj fenomen. 

- Caitlin Clark je definitivno veliki generacijski talent, ali i velika radnica i zaljubljenica u košarku. Ima nevjerojatan osjećaj za igru, a ujedno igra i s velikom lakoćom i samopouzdanjem zbog čega ju je zapravo teško čuvati na terenu. Njezin utjecaj na žensku košarku je neosporiv i ona će ostati zapisana u povijesti kao netko tko je poljuljao košarkaški svijet i donio ženskoj košarci vidljivost koju zaslužuje. Naravno, prije nje postoji jako puno košarkašica koje su zaslužne za sveopće postojanje i interes za žensku košarku - zbog kojih sam i ja kao dijete imala velike snove. Ženska košarka je u velikom usponu u Americi i zaista mi je predivno vidjeti da se sve više ljudi zaljubljuje u tu igru.

Niku je kao 14. WNBA draftu izabrala ekipa Seattlea, a prva sezona u profesionalnoj ligi donijela je nova iskušenja. 

 - Svojom prvom sezonom u Seattleu sam jako zadovoljna. Mnogi misle da nisam, jer nisam imala veliku minutažu, ali ja sam dala sto posto sebe kada apsolutno nitko nije gledao i kada je bilo najteže, a i zaista vjerujem u ono 'koliko daš toliko će ti se i vratiti'. Neovisno o igranju, to je bilo nezamjenjivo iskustvo, imala sam priliku učiti i igrati s najboljim igračicama svijeta, s onima koje su meni bile uzor u mojim košarkaškim početcima.

U NCAA, s obzirom na popularnost i medijsku praćenost, od nedavno postoji mogućnost da i sveučilišni igrači zarađuju od sponzorskih ugovora. Zanimalo nas je je li Nika mogla naplatiti svoju medijsku izloženost? 

- Nažalost, na sveučilištu nisam baš uspjela puno zaraditi od sponzora i samog marketinga jer to pravilo nije vrijedilo za internacionalne igrače. No, to mi tada nije bilo ni bitno. Fokus mi je bio samo na košarci, pa se nisam zamarala takvim stvarima. Nakon drafta i odlaska u Seattle, stvari su se brzo promijenile i počela sam na sebe gledati i kao na neku vrstu 'brenda' u sportskom svijetu, pa su se tako otvorile neke prilike i mogućnosti od kojih sam mogla profitirati. To je po mom mišljenju velika prednost društvenih mreža u moru njezinih mana. Mislim da je ženski sportski svijet prepun različitih karaktera i osobnosti, zbog kojih je i sami sport zanimljiviji, a svatko ima mogućnosti i slobodu kreirati svoj 'brend' na neki svoj unikatan način.

Malo ljudi u Hrvatskoj zna da je Nika Mühl snimila reklamu za Mazdu, jednog od najvećih svjetskih proizvođača automobila. 

- To mi je zaista bila jedna super prilika koju nisam mogla odbiti, pa sam tako usred sezone u Seattleu letjela u Ljubljanu na dva dana kako bi snimali reklamu. Atmosfera je bila super, a ljudi s kojima sam ondje radila su bili divni i zbog njih su mi ta dva dana bila vrijedna cijelog tog puta. Suradnja se dogodila vrlo spontano i zahvalna sam trenerima u Seattleu koji su prepoznali važnost takve prilike i dozvolili mi da propustim dva dana treninga kako bih odradila snimanje. Biti dio te priče mi je zaista bila velika čast, i vidjeti tu reklamu na televiziji je bilo nevjerojatno.

I ne samo da je snimila reklamu za Mazdu, Nika je već pravi „brand“ u svijetu ženske košarke, a u WNBA je proglašena za modnu ikonu godine. Moda je očito važan dio njezinog života. 

- Mislim da mi nije toliko važna moda, koliko mi je važna modna ekspresija i kreativnost koju svatko posjeduje kada je u pitanju izgled. Priča koju može ispričati komad odjeće je vrlo moćan i volim eksperimentirati i biti sam svoj kreativni direktor što se tiče mode. Također, većinu života sam u trenirkama i tenisicama pa uvijek maksimalno iskorištavam priliku kada se mogu obući drugačije. Što se tiče modnog izričaja - zaista nemam odgovor. Odabir moje odjeće varira iz dana u dan, i uvijek volim isprobavati i miksati različite modne ere, ali na neki svoj način. Volim autentičnost, samopouzdanje i riskantnost pa se tako uvijek vodim time.

S obzirom na studij i boravak u SAD-u, Nika posljednjih godina nije puno nastupala za hrvatsku reprezentaciju. No, veliki su izgledi da u budućnosti zaigra za nacionalnu vrstu. 

- Da nije bilo ozljede, definitivno bih bila s hrvatskom reprezentacijom koja je igrala kvalifikacije za Europsko prvenstvo. Apsolutno imam želju nastupati za hrvatsku reprezentaciju kada se u potpunosti oporavim i veselim se toj prilici. Do tada navijam i ovim putem im želim svu sreću -zaključila je Nika Mühl.