Marijo Možnik: Rezultati koje postižu hrvatski gimnastičari nisu 'normalni'

Za Marija Možnika slobodno se može reći da je uspješno spojio sportsku i poslovnu karijeru. Jedan od najboljih hrvatskih gimnastičara svih vremena, nekadašnji europski prvak na preči koji u svijetu gimnastike i svoj element „možnik“, sportsku je karijeru nastavio kao dužnosnik i od 2020. godine predsjednik je Hrvatskog gimnastičkog saveza, a član je i Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora i Nacionalnog vijeća za sport.

S druge strane, briljantnu akademsku karijeru gdje je bio i najbolji student generacije, nastavio je kao doktor znanosti i docent na Kineziološkom fakultetu. Paralelno s KIF-om, završio je i petogodišnji studij sportskog menadžmenta.

*Upravo smo u kantini popularnog KIF-a s Možnikom otvorili sportske i gimnastičke teme. Iduće godine čeka nas Europsko prvenstvo u Zagrebu. Možda je to za javnost bilo malo iznenađenje, jer Zagreb je još davne 1982. bio domaćin Svjetskog kupa, a potom 1987. i Univerzijade, gdje su nastupali vrhunski gimnastičari, poput legendarnog Kineza Li Ninga. 

- Kad sam 2020. godine došao na funkciju predsjednika Hrvatskog gimnastičkog saveza, jedan od strateških ciljeva bilo je dovesti veliko prvenstvo u Hrvatsku. Procijenili smo da su stvoreni svi preduvjeti za to, od kontinuiteta vrhunskih rezultata i velikog iskustva organizacije Svjetskog kupa u Osijeku. Sljedeći logični korak bio je organizacija Europskog prvenstva. Dobili smo povjerenje Vlade RH i Ministarstva turizma i sporta, dali su nam sigurnosti i financijsku podršku, kao i Grad Zagreb. Krenuli smo u lobiranje, strateški smo dobro odradili sve korake i sve se posložilo. Konačni rezultat toga je da ćemo u kolovozu 2026. biti domaćini Europskog prvenstva, u zagrebačkoj Areni - kazao je Možnik. 

*Već par godina europske federacije pokušavaju u isti termin staviti tri bazična sporta. To će se dogodili u kolovozu sljedeće godine, kad će se preklopiti termini europskih prvenstava u atletici, plivanju i gimnastici i spojiti gradovi Birmingham, Pariz i Zagreb. 

- Prvenstvo je specifično u kolovozu jer europski savezi žele, kao što je u Münchenu bilo 2022., u istom terminu uklopiti natjecanja u gimnastici, plivanju i atletici. Pokazalo se da to daje veću vidljivost i gledanost što je dobro za krovne organizacije, jer one imaju sva TV prava. Nama je dobro jer veća gledanost donosi i veću promociju, možda ćemo lakše naći nekog sponzora. 

*Predsjednik HGS-a najavio je i Svjetski kup u Osijeku koji se održava 12. i 13. travnja.

- Svake godine mi na Svjetskom kupu uvodimo inovacije. Ove godine smo u Osijeku osigurali dvostruko veći nagradni fond za sportaše, kao i po prvi puta nagradni fond za trenere. Napravit ćemo i podij, podići ćemo sprave praktički na pozornicu što će istaknuti gimnastičare. I na Europskom prvenstvu ćemo napraviti iskorak, po prvi put u povijesti bit će i nagradni fond za gimnastičare, od 100.000 eura. To je više nego u svjetskim kupovima. Želimo staviti sportaše u prvi plan, nagraditi ih.

*Gimnastika je bazični, ali i jedan od najpopularnijih sportova na svijetu. Zanimalo nas je kako je predsjednik HGS-a zadovoljan prisutnošću gimnastike u hrvatskim medijima.

- Dosta ljudi kod nas svrstavaju gimnastiku u 'manje sportove', a mediji stvaraju percepciju u očima ljudi. Gimnastika je bazičan sport. Razvijamo gotovo deset grana ovog sporta: muška i ženska sportska gimnastika koje u Hrvatskoj broje oko 60 klubova, ritmička gimnastika koja ima 20-ak klubova u RH i trampolin kao olimpijske grane gimnastike te akrobatika, aerobika, parkour i opća gimnastika ('Gimnastics for All') te TeamGym kao neolimpijske grane gimnastike. Kao Savez imamo 80 klubova u Hrvatskoj, danas više nema županije bez gimnastičkog kluba. Interes je velik, u svakom su liste čekanja, imamo više od 15 000 članova u tim klubovima, od toga 4 000 u natjecateljskom sustavu. Više od 160 država članica je u Međunarodnoj gimnastičkoj federaciji, a 50 u Europi. Kad gledate rezultate s najvećih natjecanja, zemlje koje osvajaju medalje kao da ste posložili po BDP-u.

*Čak i sportski laici znaju da je gimnastika jedan od najpopularnijih sportova na Olimpijskim igrama. 

- Među dva, tri najgledanija smo sporta na OIimpijskim igrama, to govori da gimnastika nikako nije mali sport nego jedan od najvećih. Naravno da ima još prostora za razvoj, pa i u Hrvatskoj. I to ne samo kao vrhunskog sporta, nego kao baze za stjecanje zdravih navika jer to je sport u koji se može krenuti s 18 mjeseci. Svi koji su prošli školu gimnastike, imaju bolje predispozicije i veće šanse za uspjeh i u drugim sportovima, a i da ne nastave, te sposobnosti koje su razvili u senzitivnoj fazi za razvoj motoričkih sposobnosti, poput koordinacije i fleksibilnosti, ostaju za cijeli život. Važno je gimnastici dati još veći prostor, jer to je sport, način življenja i stjecanje zdravih navika od najranije dobi, ali i jedan od najboljih i primjenjivijih sportova za osobe starije dobi.

*Liste čekanja u klubovima govore da sportska infrastruktura ne prati popularnost gimnastike u Hrvatskoj. 

- Od 2020. kad smo imali 50 klubova, do 2025., uz dvije godine korone, osnovano je još 30. Ti klubovi, baš zbog infrastrukture, nemaju dovoljno kapaciteta za upis djece i imaju liste čekanja. Dvije su stvari važne, prvo su infrastruktura, dvorane, termini, a drugo je stručni kadar. Što se tiče infrastrukture, zahvaljujući rezultatima, uspjeli smo se izboriti za tri vrhunska gimnastička centra u Hrvatskoj, to su Zagreb Lučko, Sport Hub u Nedelišću i Sokol centar u Osijeku. Uz to imamo još nekoliko centara koji su niža razina od navedenih, ali to su dobre dvorane. Ono što nam definitivno nedostaje su centri na jugu Hrvatske. Intenzivno radimo na tome da se u Splitu napravi vrhunska dvorana. Što se tiče sportske gimnastike, još nam nedostaje vrhunska dvorana u Rijeci.

*Gimnastika je sport koji se teško može „ugurati“ s ostalima u dvoranu. 

- Specifično je to što gimnastika zahtijeva svoju dvoranu. Trebamo gimnastičku jamu sa spužvama, a sprave koje tamo stoje, velike su i skupe. Puno klubova radi u školskim dvoranama gdje se može raditi najosnovnija gimnastika, ali to nije ono što trebamo dugoročno. S jednom polivalentnom dvoranom riješi se više sportova, ali gimnastika traži svoje. Što se tiče infrastrukture, trenutačno nam nedostaje i centar za ritmičku gimnastiku, koja je olimpijska disciplina i u Hrvatskoj ima dvadesetak klubova. Nemamo prostor gdje imamo nekoliko partera i visinu stropa od minimalno deset metara.

*Od Možnika i Filipa Udea od prije gotovo dva desetljeća, traje niz uspjeha hrvatske gimnastike. No, upadljiva je razlika u uspjesima muške i ženske sportske gimnastike u Hrvatskoj. Djevojke za sada ne prate uspjehe svojih kolega, a Možnik je probao proniknuti u moguće razloge za takvu situaciju.

- To je zanimljivo, jer oko 80 posto registriranih sportaša u gimnastici su žene, a 20 posto muški. S druge strane, sve najveće rezultate postigli su gimnastičari. Imamo jako dobre trenere i u ženskoj gimnastici, ali veći je izazov raditi s djevojčicama, sport je izrazito zahtjevan, mentalno i fizički i nije lako zadržati djevojke u vrhunskoj gimnastici. Traži odricanja i često dolazi do osipanja broja gimnastičarki. Kod žena, najveći je izazov zadržati talentiranu djecu u vrhunskoj gimnastici u pubertetu. Bez obzira što ih je više, više ih i odustaje u tim kriznim razdobljima.

*S druge strane, hrvatski gimnastičari pronašli su svoj put do najvećih svjetskog vrha. 

- Moja generacija, tu su još Seligman i Ude, nekako je prebrodila izazove i probila led pa je možda drugima lakše kad vide kako smo uspjeli doći do vrhunskih rezultata. Kao da smo dali motiv novim generacijama, koje trenutno predvode Tin Srbić i Aurel Benović. 'Ako može Možnik, mogu onda i ja. Treniramo u istom klubu, istim uvjetima', rekao je jednom Srbić.

*Vrlo je zanimljivo Možnikovo opažanje o vrednovanju uspjeha hrvatske gimnastike u muškoj i ženskoj konkurenciji. 

- Kod žena se stvara jedna dobra priča. Imamo rezultate, medalje na svjetskim kupovima, imamo olimpijke, imamo kontinuitet, samo nam nedostaje ta najviša razina na svjetskim i europskim prvenstvima. S druge strane, možda nismo ni svjesni da ovo što muška gimnastika radi zadnjih 20 godina nije realno. Nije 'normalno' u globalnom sportu, protiv svjetskih velesila gotovo na svakom natjecanju uzimati medalje. Možda je zapravo realnije ovo što rade gimnastičarke. Medalje sa svjetskih kupova, nastupi na Olimpijskim igrama... To je sve jako dobro, a ovo drugo što rade gimnastičari je izvanredno.

*Hrvatska gimnastika je na Igrama u Parizu s dva finala ostvarila povijesni uspjeh i samo ju je mrvica sportske sreće dijelila od osvajanja odličja. U olimpijskom finalu na preči sa sprave su pala čak šestorica od osmorice finalista. Na žalost, među njima je bio i naš Tin Srbić.

- Pričao sam s Tinom, pokušali smo doći do rješenja što se dogodilo u finalu. Postoje dva potencijalna razloga zašto je bilo toliko padova. Nije bilo mogućnosti za trening na preči u dvorani za natjecanje koja je na podiju, a sve ostale preče u dvorani za trening su na podu. To je razlika, jer je preča na podiju mekša, drugačije reagira. To su nijanse koje se na toj razini jako osjete. Drugi potencijalni razlog je taj što su organizatori odlučili da za vrijeme nastupa u dvorani bude potpuna tišina, inače uvijek na natjecanjima u pozadini svira neka lagana glazba. Puno je i gimnastičarki palo s grede. Imate 15 tisuća ljudi koje gledaju, u dvorani se 'čuje muha'… gimnastičari nisu naviknuli na takvu tišinu, to nije uobičajeno. Možda je i to stavilo na njih dodatni pritisak, koji je ionako enorman u finalu Igara. S druge strane, dvojica nisu pala u finalu, dvojica su uzela broncu s padom... Tin da je odradio i svoju lošiju vježbu, da je pogriješio, ali da nije pao, osvojio bi zlato.

*U finalu preskoka, Aurel Benović nije griješio, štoviše, imao je fenomenalan nastup, ali suci su procijenili kako to nije dovoljno za odličje.

- Odradio je vrhunske skokove, ali se poklopilo da su svi odradili svoje maksimalne izvedbe. Da je sudačka komisija bila malo naklonjenija Aurelu, bez nekakvog dodatnog obrazloženja mogla mu je dati bolju ocjenu i tu apsolutno ništa ne bi bilo sporno.

*Srbiću je teško "pao" pad u finalu OI, dugo ga nije bilo na gimnastičkim natjecanjima, ali je pobjedom na Svjetskom kupu u Antalyji najavio isto natjecanje u Osijeku za dva tjedna.

- Tin je maksimalno fokusiran i posvećen gimnastici, bio je došao je kao jedan od favorita, s velikim očekivanjima, bio je dobro pripremljen i zato mu je sve teško palo, ali uzeo si je vremena nakon OI, uspio se sabrati, razbistriti glavu. Drago mi je da vidim da je to za njega prošlost i da na to gleda kao na dio sportskog puta. Jako je dobro da je već na prvom natjecanju, s novim pravilnikom, izmijenjenom vježbom, osvojio zlato. Odlična je to najava Svjetskog kupa u Osijeku. 

*A tamo domaćini najavljuju spektakl. 

- Izglasano je da Svjetski kup u Osijeku ulazi u najvišu kategoriju, kvalifikacijski je za OI u Los Angelesu. Od šest stanica SK-a, u Osijeku je daleko najveći broj natjecatelja i zemalja. Ovo je prva godina novog olimpijskog ciklusa, do 2028. će to još rasti.

*Zanimalo nas je i kakvi su izgledi da ukrajinski gimnastičar Ilja Kovtun postane hrvatski reprezentativac. Riječ je o sjajnom sportašu koji je na Olimpijskim igrama u Parizu osvojio je srebro na ručama te bio četvrti u višeboju i na parteru. Aktualni je svjetski doprvak u višeboju, europski prvak na ručama i preči i svima je jasno kako bi 22-godišnji Ukrajinac bio enormno pojačanje za već odličnu hrvatsku gimnastičku vrstu. 

- Trebamo razjasniti od starta da je hrvatska muška gimnastika na vrhuncu već 20 godina, imamo novu odličnu generaciju i nemamo rezultatski problem, postoji sustav koji nosi rezultate. Taj nesretni rat koji i dalje traje, doveo je do toga da je Ilja Kovtun prije tri godine s trenericom došao kod nas, tražio gdje će se moći mirno pripremati, što smo mu kao Savez i klub Osijek Žito, uz podršku ministarstva i HOO-a, omogućili. Svidjelo im se u Osijeku, dobili su veliku podršku i od kluba i lokalne zajednice, tu su se skrasili, Ilja je pronašao curu, trenerica je dovela obitelj, kći joj je krenula u školu... Oni bi već i za godinu, dvije, redovnim putem mogli dobiti hrvatsko državljanstvo. Tu su odradili cijeli olimpijski ciklus, osvojili medalju, a sad su se Ilja i trenerica odlučili ubrzanim postupkom zatražiti hrvatsko državljanstvo. Izvršni odbor HGS-a je to jednoglasno prihvatio, sad je to bilo na HOO-u, a sve trebaju potvrditi nadležna ministarstva. Vjerujem da će Ilja iduće godine na Svjetskom kupu u Osijeku i na Europskom prvenstvu nastupati za Hrvatsku.

*Na taj potez Ukrajinci ne gledaju s odobravanjem, a Možnik ističe: 

- Oni su procijenili da žele ostati u Hrvatskoj, zatražili su nas pomoć. Nije da smo mi tražili nekoga da dođe nastupati za nas, nije nam to nužno, ali će nas ojačati i dati dodatnu promociju hrvatske gimnastike, dat će motiv i uzor našim novim generacijama. Sve se rješava u dobrom smjeru i mislim da će to biti dobro za hrvatski sport i hrvatsku gimnastiku. Postavilo se pitanje hoće li Kovtun uzimati mjesto nekom našem sportašu, ali naš tehnički odbor muške sportske gimnastike procijenio da je tu puno više koristi, a i sportaši su ga prihvatili.

*Marijo Možnik je prije pet godina postao predsjednik HGS-a, u Savezu sjajno surađuje s bivšim gimnastičarima, potpredsjednici su Tina Erceg i Robert Seligman, nekad i sami reprezentativci. Za razliku od nekih drugih saveza, čini se da je ovdje ego stavljen u drugi plan i radi se za dobrobit i razvoj ovog sporta. 

- Jedan od glavnih ciljeva mi je zadržati što više naših vrhunskih sportaša u gimnastici. To je sport u kojemu je većina naših najboljih sportaša akademski obrazovana i sposobna. Pokušavam sve koji završavaju karijere zadržati u ovom sportu. To što su Seligman i Erceg potpredsjednici Saveza, daje poruku na koji način razmišljamo“, napomenuo je Možnik koji je sa samo 33 godine postao predsjednik HGS-a. 

- Dosta sam dugo razmišljao, nisam bio siguran jesam li spreman u tom trenutku ići na tako visoku i odgovornu funkciju, ali procijenio sam kako trebam preuzeti odgovornost i probati. Nije bilo lako mlad nametnuti drugima autoritet, ali ljudi su s vremenom vidjeli da imam veliku strast prema poslu, dao sam se puno, i vremenski i energetski, pokrenuli smo projekte na puno strana. Ostvarili smo odličnu suradnju sa Ministarstvom turizma i sporta i HOO-om te brojnim drugim partnerima koji nas podržavaju u razvoju gimnastike. Ne mora značiti da će svaki vrhunski sportaš biti dobar na toj funkciji, ali ja sam za to da se ljudima da prilika za uključivanje u rad, na bilo kojoj funkciji. Za kvalitetne ljude uvijek ima mjesta. Naš Izvršni odbor sastavljen od devet članova, u ovom mandatu ima prosjek 40 godina. Naravno, imamo uz sebe i starije, respektiramo njihovo iskustvo. Uspjeli smo sve energije i interese svesti na zajednički nazivnik i gledati u istom smjeru - zaključio je Možnik.