Damir Šegota: U Parizu bismo mogli imati 45 do 50 predstavnika pojedinačnih sportova, a od kolektivnih - najbliži Igrama su vaterpolisti

Iako se Olimpijske igre u Parizu održavaju od 26. srpnja do 11. kolovoza sljedeće godine, u Hrvatskom olimpijskom odboru je već sve u znaku najvećeg sportskog događaja u 2024. godini.

Budući da je on i direktor Ureda za olimpijski program i šef Misije HOO-a u Parizu, Damir Šegota ustaje i liježe s Igrama XXXIII. olimpijade.

Hrvatski olimpijski odbor pokrenuo je nedavno i kampanju „Istovremeno“, kojom najavljuje Olimpijske igre u Parizu. U kampanju su uključeni i brojni hrvatski olimpijci, a HOO njome želi poslati sasvim jasne poruke.

- Kampanju 'Istovremeno' osmislili su naš poznati stručnjak za medijske kampanje Boris Malešević, inače član Komisije za marketing Hrvatskog olimpijskog odbora, i PR stručnjak Drenislav Žekić. Napravili su to pro bono za Hrvatski olimpijski odbor, na čemu smo im jako zahvalni. A što je poruka kampanje? Kako je to lijepo objasnio naš direktor marketinga Ranko Ćetković, poruka je ta da istovremeno s našim olimpijcima u svakom kutku naše države možemo pratiti njihove uspjehe. Istovremeno su se, tako, u 65 hrvatskih gradova pojavili i plakati 'Istovremeno u Parizu i Pazinu', 'Istovremeno u Parizu i Splitu', 'Istovremeno u Parizu i Rijeci' itd. Sljedeća poruka, koja će krenuti s novim valom plakata, jest da su naši olimpijci vrlo uspješni i u nekim drugim karijerama osim sportske, pa će se tako kod nekih sportašica pojaviti poruka da su istovremeno olimpijke i majke ili da je jedan naš poznati sportaš istovremeno olimpijac i glazbenik. Bit će još takvih varijacija kojima ćemo pokazati da olimpijci nisu samo uspješni u sportu. Pojavit će se tu i neki olimpijci koji više nisu aktivni. Cilj kampanje je popularizirati nastupe hrvatskih olimpijaca na Olimpijskim igrama u Parizu i zaintrigirati na određen način i hrvatsko gospodarstvo da ih prepozna kao svoje partnere u promoviranju Hrvatske i njihovog rada, kako u Hrvatskoj, tako i izvan Hrvatske - pojašnjava Šegota.

Hrvatski sport trenutačno ima 19 evidentnih kandidata za Pariz, i barem dvostruko već broj potencijalnih. Konačan broj sudionika OI u Parizu, pak, ovisi o nizu pretpostavki.

- U ovom trenutku je 19 evidentnih, šest TOP kandidata, a to su osvajači medalja s prošlih Igara, i 36 B-kandidata u pojedinačnim sportovima. Potencijalni će taj status imati sve do završetka njihovih kvalifikacija. Računam da bi u Parizu moglo biti 45 do 50 sportašica i sportaša iz pojedinačnih sportova. Kvalifikacije za sve sportove zaključuju se 8. srpnja 2024. kada slijedi prijava organizatorima sportaša po sportovima i disciplinama. Tada mi radimo kalkulaciju cijele naše olimpijske delegacije, odnosno izračun broja pratećih osoba i ulazimo u, nazovimo to tako, pregovore s našim sportskim savezima o broju trenera, tim lidera, liječnika, fizioterapeuta i ostalih koji će biti u sastavu naše olimpijske delegacije.

Vaterpolisti imaju najveće šanse otići u Pariz

Naravno da brojnost delegacije najviše ovisi o broju ekipnim sportovima koji se kvalificiraju, zbog čega je u Londonu 2012. nastupilo rekordnih 110 sportašica i sportaša iz Hrvatske. Tri naše reprezentacije su još uvijek u prilici plasirati se na OI u Parizu.

- Možemo čak govoriti i o tome koja naša reprezentacija ima najviše šansi za plasman, ne bi to nikome trebalo biti teško reći. Najveće šanse imaju vaterpolisti jer će sa Svjetskog prvenstva u Dohi pravo nastupa u Parizu dobiti četiri najbolje momčadi od onih koje se već ranije nisu kvalificirale, pa će vjerojatno trebati biti među osam najboljih, što naši vaterpolisti, uvjeren sam, mogu ostvariti. Osim toga, u Hrvatskoj će prije toga biti i Europsko prvenstvo koje je trebalo biti održano u Izraelu i s kojeg će u Pariz europski prvaci. Nadalje, realne šanse imaju i rukometaši. Osim na predstojećem Europskom prvenstvu, vize za odlazak na OI dijelit će se i na olimpijskim kvalifikacijama, na kojima je Hrvatska već osigurala sudjelovanje i s kojih će u Pariz po dvije najbolje reprezentacije iz svake od tri skupine. Valjda se tamo neće ponoviti ništa slično onoj situaciji s Francuskom i Portugalom s kvalifikacija za Tokio… Vrlo težak posao imat će, međutim, košarkaši jer će s njihovih kvalifikacija u Pariz samo pobjednici četiriju kvalifikacijskih skupina, a u našoj su redom sve vrlo jake reprezentacije. Podsjetio bih još da se olimpijski turniri u košarci i rukometu odigravaju u Lilleu, s time da će tamo biti grupna faza košarkaških natjecanja i završnica rukometnih. Kad bi se obje naše reprezentacije u ta dva sporta kvalificirale na Olimpijske igre, i još k tome došle do četvrtfinala, tada bismo imali slatke tehničke probleme sa selidbama ekipa između Pariza i Lillea.

Olimpijska solidarnost Međunarodnog olimpijskog odbora odobrila je na zahtjev Hrvatskog olimpijskog odbora financijsku potporu ženskim odbojkaškim i rukometnim reprezentacijama za pripremne aktivnosti vezane uz Olimpijske igre u Parizu. HOO je financijski podržao i ostale ekipne sportove.

- Mi smo još na početku Projekta Pariz 2024 primijetili da ekipni sportovi imaju dosta problema, iako se to više odnosilo na klubove nego na reprezentacije. Zato smo savezima dali određena sredstva kao razvojna sredstva za ekipne sportove. Dobivali su po 100 tisuća eura, što možda ne izgleda puno, ali po 100 tisuća eura godišnje su za 2022. i 2023. dobila četiri sporta: rukomet, vaterpolo, odbojka i košarka. Znači, uvjet je bio samo da se sredstva troše na seniorske momčadi, muške i ženske, koje su u sustavu kvalifikacija za Pariz. Kada bi se tri preostale reprezentacije plasirale na Olimpijske igre, što je vrlo optimistično, to bi onda bio velik uspjeh.

Povećane stipendije olimpijskim kandidatima

Poznato je da Međunarodni olimpijski odbor nastoji što je više moguće izjednačiti broj sportašica i sportaša na Igrama. Kako će u tom smislu izgledati hrvatska sportska delegacija?

- Kod pojedinačnih sportova, poznato je, u zadnjih petnaestak godina naše sportašice ostvaruju uistinu iznimne rezultate i osvajaju brojne medalje. Gledajući po sportovima, u atletici je na Igrama uvijek bilo više žena nego muškaraca, a one i trenutno dominiraju među kandidatima. I u taekwondou je do sada bilo više žena, no sada se to možda promijeni. U tenisu po brojnosti dominiraju muškarci, a u veslanju se nadamo da će se uz pet veslača na OI u Parizu kvalificirati i sestre Jurković... Gledajući trenutni popis kandidata u pojedinačnim sportovima, vjerojatno će odnos biti 70:30 u korist sportaša. Iako, ja nikada ne gledam tako na taj odnos muški - žene, mene su uvijek zanimali samo kvaliteta i rezultati. Isto je i sa suradnicima, pa tako u uredu uglavnom imam - suradnice.

Iako je olimpijski program javnosti poznatiji od svih ostalih programa HOO-a, vrijedi spomenuti beneficije koje ostvaruju evidentni i potencijalni olimpijski kandidati.

- Mi smo prije dva mjeseca, i tu su članovi Vijeća HOO-a koji su to tražili bili u pravu, izmijenili Projekt i povećali stipendije koje su valjda 15 godina bile 7000 kuna za evidentne kandidate. Sada su one za evidentne i TOP kandidate 1300 eura. To je bilo moguće jer je država u zadnje tri godine puno više uložila u sport. Nismo mogli davati veće stipendije, a da nemamo dovoljno novaca za programe. Naši evidentni kandidati imaju i 8000 eura programskih sredstava za iduću godinu, isto kao i TOP kandidati, 5400 imaju A-kandidati, a 4000 eura B-kandidati. Ovdje govorimo samo o sredstvima iz olimpijskog programa. Njima se iz redovnog programa plaćaju odlasci na europska i svjetska prvenstva i pripreme, a tu je, naravno, i oprema. Svaki evidentni kandidat ostvaruje i prava na sredstva za opremu. Kupuju se, tako, već puška za Giovannija Cernogorza, kupljeni su i čamci i za Sinkoviće i Lončariće, kupljena je i kompletna oprema jedriličarima.

Olimpijske igre izrazito su skup projekt, koji HOO pokriva iz više izvora.

- Projekt Pariz 2024 nas košta 7.500.000 eura. Govorimo o razdoblju od 2022. do 2024. godine. Dio sredstava ostvaruje se od našeg marketinga, dio od Olimpijske solidarnosti Međunarodnog olimpijskog odbora, gdje imamo 12 naših sportaša koji su korisnici tih sredstava. No, najveći dio sredstava dobivamo, uvjetno govoreći, od države, odnosno iz onog fonda koji se puni od naknada za priređivanje igara na sreću i od Hrvatske lutrije. Preko 85 posto prihoda Hrvatskog olimpijskog odbora dolazi iz tog izvora, to je ono od čega živi hrvatski sport.

Hrvatska kuća se na prijašnjim Olimpijskim igrama, već pokazala kao dobar prostor za promociju olimpijaca, sponzora i hrvatskog gospodarstva uopće, a HOO će Hrvatsku kuću imati i u Parizu.

- Kolega Ćetković bio je nedavno sa svojim timom u Parizu i oni su sada u fazi pregovora za prostor u kojem će biti smještena Hrvatska kuća. Koliko mi je poznato traži se hotel u kojem bi bio i prostor koji bi se prenamijenio u Hrvatsku kuću, kao što smo to i do sada radili na više Olimpijskih igara. Ono što treba reći jest to da su cijene hotela u Parizu iznimno visoke. Treba sve to isfinancirati, no to je posao kolege Ćetkovića koji on najbolje zna. Ali Hrvatska kuća u Parizu će sigurno biti, a u sklopu nje i press centar u kojem će novinari moći raditi i razgovarati s našim sportašima. Moja obaveza je, kao i uvijek, da te sportaše u suradnji s našim press attacheom dovedem tamo na intervjue i proslave odličja, naravno.

U Parizu bez klima-uređaja

Šegota je sa suradnicima već više puta boravio u Parizu gdje je obišao i buduće olimpijsko selo u kojem će biti smješteni naši olimpijci, kao i neka od sportskih borilišta.

- Olimpijsko selo je u budućem stambenom bloku u Saint-Denisu, deset minuta udaljenom od Stade de Francea. Naš objekt je na samom rubu sela, s izravnim pristupom podzemnoj željeznici, vrlo blizu stajalištu autobusa i šatlova koji sportaše voze na treninge i natjecanja i vrlo blizu restoranu. Sve to jako dobro izgleda, sobe su jednokrevetne i dvokrevetne u velikim apartmanima, a ono što je malo zabrinjavajuće je to što nema klima-uređaja. Njih zbog politike zaštite okoliša nema nigdje, ali postoji neki novi sistem hlađenja s panelima koji su u zidovima i koji spuštaju temperaturu za šest do osam stupnjeva. E, sad, kolika će temperatura biti u Parizu sljedećeg ljeta vidjet ćemo. Što se tiče olimpijskih borilišta, prilikom zadnjeg posjeta bili smo na zajedničkom objektu za kajak i veslanje. Tamo je regatna staza, a odmah iza toga je i staza za natjecanje divljevodaša, pa će se tako, što još nikad nisam vidio, u isto vrijeme održavati natjecanje u veslanju i kajaku na divljim vodama. To je borilište udaljeno 40-ak minuta od Olimpijskog sela i naši su sportaši i treneri odlučili svakodnevno putovati iz Pariza, iako tamo postoji objekt za smještaj i odmor sportaša. Streljački centar Châteauroux je udaljen tri sata vožnje od Pariza i tamo će strijelci biti i smješteni, a i jedrenje će, kao što je već poznato, biti na udaljenoj lokaciji, u Marseillesu. Za te gradove, kao ni za Lille, nisu planirane posebne misije, nego će tamo tim lideri dobiti akreditacije zamjenika šefa misije i rješavati sve što bude trebalo.“

Pariška sportska borilišta su uglavnom svjetski vrlo poznata – Stade de France, Bercy, Roland Garros – no ono što je novo jest ideja da se natjecanja u daljinskom plivanju, baš kao i otvorenje Igara, održe na rijeci Seini.

- Kada smo nedavno bili na seminaru u Parizu rekli su nam da je već sada kakvoća vode takva bi se u Seini moglo plivati. Što se tiče tog do sada neviđenog scenarija otvaranja, s plovidbom brodom rijekom, pa odlaskom u defileu do slavoluka pobjede, to je popriličan sigurnosni izazov, naročito u aktualnim okolnostima. Ja čak mislim da bi oni otvaranje u zadnji tren mogli prebaciti na Stade de France, gdje je predviđeno zatvaranje Igara. Iako, od OI 2004. godine otkako radim ovaj posao pa do danas, uvijek se govori o nekakvim sigurnosnim prijetnjama, osim možda na Igrama u Pekingu, ali nikada se ništa nije dogodilo. Očito su te jako skupe i složene sigurnosne mjere na Olimpijskim igrama vrlo efikasne.

Veliki apetiti sportske javnosti

Nakon Igara u Riju i Tokiju su porasli apetiti hrvatske sportske javnosti kada je o olimpijskim odličjima riječ. Prognoze su nezahvalne, no u Hrvatskom olimpijskom odboru ne bježe od njih.

- Još je malo prerano govoriti o prognozama, no neke stvari se već naziru. Da se malo vratimo u prošlost, u Pekingu smo imali pet medalja što je bilo jako dobro, pa smo ih onda u Londonu imali šest što je bilo super i govorilo se da je to neponovljiv uspjeh. No, onda smo u Rio de Janeiru osvojili deset medalja, što je, mogli bismo reći, bilo i malo nerealno, s čak tri atletske medalje, primjerice. Slično je bilo i u Tokiju s po dvije medalje u tenisu, veslanju i taekwondou, ukupno osam. Pogledajte, međutim, tko je uzimao medalje u zadnja tri ciklusa: Sinkovići, Damir Martin, Sandra Perković, Tonči Stipanović… Ta se imena stalno ponavljaju, a od njih i u Parizu očekujemo da opet konkuriraju za odličja. No, to su sve sportaši u zrelim sportskim godinama, čije su karijere možda već i prošle zenit. Ne znam imamo li mladih koji već sada mogu naslijediti njih i njihove sjajne rezultate, možda ćemo na neke od njih morati pričekati do Los Angelesa 2028. godine, a naša sportska javnost je nestrpljiva, hoće medalje odmah. Realnost je da bismo u Parizu mogli osvojiti pet, šest medalja i to bi bilo dobro. E, sad, hoće li javnost time biti zadovoljna…“

Govoreći o hrvatskoj sportskoj javnosti, OI u Parizu su dobra prigoda da navijači i osobno dođu podržati naše sportaše jer će Olimpijske igre nakon toga na dugo vrijeme otići iz Europe.

- Mislim da se ovo može usporediti s Igrama u Londonu 2012. koje su bile relativno blizu, tu u Europi i dobro se sjećam kakve smo pritiske zbog ulaznica tada imali. I sad već imamo jako puno upita za ulaznice, no njih neće biti previše, pa ja sve upućujem na naš marketing koji bi tu možda nešto mogao napraviti. Poznato je, primjerice, da svaki sportaš ima pravo na dvije ulaznice – ne besplatno nego ih mora kupiti – ali samo za natjecanje na kojem on sudjeluje. Dakle, bit će s ulaznicama velikih problema i tu se malo bojim nerealnih očekivanja da ćemo ih svima koji to žele mi moći nabaviti. A dogodi li se da netko od naših ekipnih sportova dođe do polufinala, što svi mi priželjkujemo, tada znam da za mene nema spavanja tih dana - zaključio je Šegota.