Tina Zelčić: Pariz mi je izmaknuo za jedan bod, ali ne želim se sažalijevati, guram dalje za Los Angeles

Tina Zelčić najbolja je hrvatska gimnastičarka, osvajačica jedne srebrne i tri brončane medalje u Svjetskom kupu. Bila je vrlo blizu plasmanu na Olimpijske igre u Parizu, pa ju je Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora uvrstilo u program hrvatskih olimpijskih nada.

Ova 21-godišnja gimnastičarka zagrebačkog Sokola je na Prvenstvu Hrvatske u Osijeku krajem lipnja obranila naslov državne prvakinje u vježbi na gredi. 

- Čak sam zeznula i pala sa sprave, ali ocjena je bila dovoljna za prvo mjesto. I s tim padom sam pokazala da sam najbolja u Hrvatskoj - pojašnjava Tina Zelčić.

Greda je jedna od najopasnijih sprava u cijelom sportu, gimnastičarke svoju vježbu odrađuju na drvenoj površini širokoj tek deset centimetara.  

- Prvo sam vježbala višeboj, ali prvu godinu kad sam postala seniorka, s 15 godina, morala sam na operaciju lakta koji je stradao od preskoka i vježbi u parteru, to su sprave u kojima se dosta nabijaju ruke zbog velikih brzina i snage. Izgubila sam godinu dana zbog te ozljede. Greda najmanje opasna za ruke, tu ih najmanje koristiš, stalno 'letiš'. Ta mi je sprava 'legla' najbolje i nastavila sam vježbati.

Mjesec dana na štakama pa u borbu za Pariz

Tini Zelčić je za nastup na Olimpijskim igrama u Parizu nedostajao tek jedan bod na svjetskoj ljestvici. Nevjerojatan je to rasplet cijele Tinine sezone koja je počela ozljedom, da bi joj na kraju „za milimetar“ izmaknuo nastup u Parizu. 

- Sezona je bila dosta teška i naporna. Savez nas je odlučio slati na Svjetske kupove, preko njih četiri možeš se plasirati na Igre. Stisnula sam, trenirala, ali krajem prošle godine su mi puknuli ligamenti gležnja, bila sam na štakama i u ortozi mjesec dana, što je bila vrlo teška situacija jer smo u Zagrebu imali kontrolne treninge da se vidi tko će na Svjetski kup. Svaki put se moraš izboriti za nastup. Početkom siječnja su bila dva kontrolna treninga, a početkom veljače je započela serija svjetskih kupova. Dr. Goran Vrgoč mi je rekao da neću moći biti na kontrolnim treninzima. No, išla sam na terapije i prilično brzo sam se vratila, cijelo vrijeme sam trenirala i uspjela nastupiti 10. siječnja na kontrolnom treningu te izboriti nastup na Svjetskom kupu. Od četiri turnira - Kairo, Cottbus, Baku, Doha - za OI se gleda nastup na tri. Prvi sam zeznula, nisam osvojila bodove u Kairu, zatim sam u Cottbusu dobila dosta bodova, super sam to odradila. Pala je odluka da idemo dalje, jer sam imala šanse. Baku je prošao u redu, na kraju sam i Dohu odlično odradila, ušla u finale i uzela maksimalan broj bodova.

Tina je pojasnila gdje se izgubio taj jedan jedini bod zbog kojega nije išla u Pariz.

- Bila sam četvrta u finalu, malo mi je nedostajalo do trećeg mjesta, ali ne žalim toliko za medaljom, koliko za jednim bodom. Hua-Tien Ting iz Tajvana me prestigla, bila je na kraju deveta, a da je bila samo jedno mjesto slabije plasirana, da je bila deseta, ja bih išla na Igre u Pariz. Odlučivale su stvarno nijanse. 

Ipak, s obzirom na probleme s ozljedama, najbolja hrvatska gimnastičarka napravila je iskorak u sezoni. 

- Na kraju 2023. godine, kad se dogodila ozljeda, mislila sam da će mi cijela sezona pasti u vodu, ali nisam htjela odustati, išla sam 'na glavu' pa gdje me to dovede i stvarno sam sva natjecanja odradila na visokoj razini, uključujući i Europsko prvenstvo gdje mi je za malo izmaknulo finale. Gotovo svaki tjedan sam imala natjecanje, bilo je dosta naporno, stalno smo bili negdje na putu. Nakon SK u Dohi, kad mi je nastup na Igrama, što je san svakog sportaša, otišao za jedan bod, nisam imala puno vremena za tugu. Bilo mi je žao, u početku sam se osjećala kao da je smak svijeta. No, sezona mi je pokazala koliko sam blizu, koliko se mogu približiti tim najboljim curama. Ako me posluži zdravlje, glava, idem u borbu za Los Angeles i vjerujem da ću uspjeti izboriti nastup na OI za četiri godine.

U HOO-u sa satusom olimpijske nade

Hrvatski olimpijski odbor prepoznao je Tinine rezultate i trud pa je uvrštena u program olimpijskih nada, što joj omogućuje kvalitetnije praćenje, pripreme, stipendiju... Vremena svakako ima, Tini Zelčić je tek 21 godina.

- Nadam se da ću uspjeti ostvariti, sad ću se pripremati četiri godine za Los Angeles. Radit ću na vježbi, dizati težinu vježbe.

Motivacije joj svakako ne nedostaje... 

- Cijela godina bila je turbulentna, Olimpijske igre sam propustila za jedan bod, pa finale EP-a za desetinku, sve je to da se lupaš po glavi, ali ne želim se sažalijevati, to mi je samo dalo motivaciju da se primim još više posla i da guram dalje jer sam vidjela koliko mogu, pokazala sam sebi i ostalima koliko sam blizu velikim rezultatima. Sve je to s čime se moraš nositi, ne može ti sve ići od ruke, nekad imaš malo sportske sreće, nekad nemaš. Greda je takva sprava, ne oprašta, široka je deset centimetara i minimalna pogreška može ti sve odnijeti. Zato je važna psihološka priprema, a adrenalin koji te ponese na natjecanju, nije baš poželjan. Treba se smiriti, na natjecanju ostati samo ti i greda.

Najbolja hrvatska gimnastičarka ujedno je i studentica treće godine Kineziološkog fakulteta. 

- Redovno studiram, a kako sam dosta izostala, praktički pola godine, teško je pohvatati gradivo jer ima dosta praktičnog dijela, trebaš biti na nastavi da bi shvatio neke sportove koje nisam nikad probala u životu. Profesori mi izlaze u susret, zahvalna sam im na tome, bez toga ne bih mogla gurati profesionalni sport i redovni studij.

Iako je sjajna na gredi i vrhunske tjelesne pripremljenosti, za Tinu Zelčić postoje i sportovi koji joj nimalo ne leže.

- Plivanje mi je najnapornije, jer su gimnastika i plivanje totalno različiti. Moja vježba traje minutu i pol i to sve izdržim, a ovdje treba uskladiti disanje, mišići drugačije rade. Drugačiji je medij, stalno sam u vodi, a kad vježbam na gredi, praktički sam stalno u zraku.

Od Pekinga do sad, hrvatski gimnastičari su napravili sjajne rezultate, od srebrnih olimpijskih odličja Filipa Ude i Tina Srbića do svjetskih i europskih medalja. Zanimalo nas je kad ćemo dočekati da se i generacija hrvatskih gimnastičarki približi vrhu. 

- Otkako sam u gimnastici, dečki uzimaju medalje na velikim natjecanjima, rade odlične rezultate. Cure za sad nisu napravile ništa po pitanju europskih i svjetskih medalja. Bila je tu Ana Đerek koja je do sad bila najbolja hrvatska gimnastičarka i dva puta bila na olimpijskim igrama. Sad moja generacija ima par dobrih cura i ja se nadam da se možemo približiti najboljima. Meni je ove godine za europsko finale nedostajala desetinka boda. Glavni cilj mi je finale Europskog prvenstva pa borba za medalju. Svakako i plasman na OI, to su sad realni ciljevi - kaže Tina. 

Trinaest u vježbi na gredi nije nesretan broj, dapače...

- Za velika natjecanja, kao što su svjetska i europska prvenstva, sve iznad ocjene 13.5 je odlično, ali na Svjetskim kupovima, koji nisu toliko jaki, ocjena 13 je za medalju. To je ujedno i moja najbolja ocjena koju sam sad prvi put dobila u Osijeku na Svjetskom kupu, što mi je bilo dovoljno za broncu. Skoro sam je dobila i na Europskom prvenstvu, da je bila trinaestica, bilo bi finale.

Fakultet i gimnastika u prvome planu

Hrvatska je gimnastika puno dobila sjajnom organizacijom Svjetskog kupa u Osijeku, a možda ćemo se uskoro podičiti i još većim natjecanjem. 

- Svjetski kup u Osijeku mi je najdraži od svih natjecanja, ima dosta publike, pravo je navijanje, odlična atmosfera i tu najviše volim nastupati. Spominje se da bi Zagreb mogao dobiti Europsko prvenstvo, znam da se nešto pokušava po tom pitanju, bila bi to velika stvar za našu gimnastiku. za nas natjecatelje i mlade koji dolaze i kojih je sve više. 

A kako izgleda uobičajeni dan najbolje hrvatske gimnastičarke?

- Treniram dva i pol do tri sata dnevno, s obzirom da sam na fakultetu, treba sve uskladiti. Dobro sam se snašla, sve mi je posloženo. Trener će doći u dvoranu kad god mi treba. Živim s roditeljima, još sam u Gajnicama. Mama kuha, nema me po cijele dane doma i kad dođem kući, čeka me ručak. Da moram sama živjeti, bilo bi mi puno teže.

Jer, gimnastičari u Hrvatskoj baš i ne zarađuju puno...  

- Nisu to neka velika primanja, ali imam stipendiju od kluba, HOO-a i od Ministarstva turizma i sporta, to je prije bilo od Grada.

Gimnastika i fakultet zasad su u prvom planu...

- Sad mi je glavni cilj završiti fakultet i baviti se gimnastikom te pokušati se plasirati se na OI u Los Angeles. To je moj plan za sljedeće četiri godine, a nakon toga će mi valjda biti malo jasnije što ću dalje raditi u životu. 

Previše je Tina tijekom razgovora spominjala ozljede. 

- Prije sam imala dosta problema, puknuće mišića, pa ligamenata, gležnjevi su mi dosta osjetljivi. Dosta sam bila po terapijama, nisam trenirala, ali sada je sve u redu. Svi to moraju proći u gimnastici, pogotovo ako si cijeli život u tome. Kad cure uhvati pubertet, kad se kreneš razvijati, dobivati kile, krenu možda i neke psihičke blokade, strahovi. Treba to izdržati, biti psihički jak i ostati trenirati.

Kod gimnastičarki je jedna od velikih stavki i održavanje tjelesne težine. 

- U gimnastici uvijek trebaš paziti, svaka kila viška je problem, teško je raditi, mi moramo i lijepo izgledati jer nosimo uske dresove, a estetski dojam je jako važan kod sutkinja. Cijeli život paziš na prehranu. Nisu sad to neke konstantne dijete, to je normalan život, ali nema pretjerivanja ni u čemu.

Svojedobno su Njemice pokrenule kampanju o promjeni dresova koji bi više skrivale nego otkrivale kod gimnastičarki. 

- Mislile su da će se svi njima pridružiti, ali to baš nije zaživjelo, nitko to ne nosi osim njih. Ali, ako je to njima OK, neka ih nose. Nisam se na to previše obazirala, da bih nosila takav dres – ne bih. Ljepši su mi ovi naši, nego njihovi s dugim rukavima.

Tina Zelčić sa zanimanjem prati nastupe ostalih hrvatskih sportaša.

- Zanimljiva mi je atletika, volim pogledati nogomet, rukomet, vaterpolo, kad igra Hrvatska, zanimljivo mi je i skijanje. Kad god je netko naš, popratim koliko mogu - zaključuje naša najbolja gimnastičarka. (hoo/mš)