Rođen 7. lipnja 1948. u Beogradu.
Klubovi: Jedinstvo (Zadar), Jadran (Split), Partizan (Beograd).
Olimpijske igre Mexico City 1968. – pričuva.
Olimpijske igre München 1972. – 5. mjesto.
Olimpijske igre Montreal 1976. – nije nastupio zbog ozljede.
Olimpijske igre Moskva 1980. – srebrna medalja.
Svjetsko prvenstvo Beograd, Jugoslavija 1973. – brončana medalja.
Europsko prvenstvo Barcelona, Španjolska 1970. – brončana medalja.
Europsko prvenstvo Beč, Austrija 1974. – brončana medalja.
Europsko prvenstvo Jönköping, Švedska 1977. – srebrna medalja.
Mediteranske igre Izmir 1971. – zlatna medalja.
Mediteranske igre Alžir 1975. – srebrna medalja.
Mediteranske igre Split 1979. – zlatna medalja.
Godine 2007. uvršten je u međunarodnu Kuću slavnih vodenih sportova na Floridi.
Drugi najuspješniji izbornik u povijesti svih sportova.
Ukupno u igračkoj i trenerskoj karijeri osvojio je 67 trofeja, od toga 19 klupskih naslova i 48 reprezentativnih medalja, uključujući 19 zlatnih. Na velikim seniorskim natjecanjima poput europskih i svjetskih prvenstava i olimpijskih igara osvojio je 21 medalju, uključujući 10 zlata. Kao igrač i trener je u razdoblju od 1968. do 2016. 12 puta sudjelovao na olimpijskim igrama, što je apsolutni rekord u povijesti hrvatskog sporta.
Jedini je vaterpolski izbornik na svijetu koji je bio olimpijski pobjednik i svjetski prvak s tri države, Jugoslavijom, Italijom i Hrvatskom.
U svibnju 2019. dodjeljeno mu je jedno od najvećih priznanja Talijanskog olimpijskog odbora pod nazivom – Zlatna palma CONI, koje se dodjeljuje trenerima za osobite zasluge, razvoj sporta izvanrednu predanost I podupiranje olimpijskih ideala.
Godine 2020., najcijenjeniji i najveći dnevnik na svijetu njujorški list Wall Street Journal proglasio ga je najboljim sportskim trenerom svijeta.
Isto tako godine 2020., Općina Lokve u Primorsko-goranskoj županiji proglasila ga je počasnim građaninom.

(hoo/jg)