Mimi Vurdelju mnogi sportaši nazivaju svojom “drugom mamom”, stoga nam poznata nutricionistica i voditeljica zdravstvene skrbi o sportašima u hoo-u u svojim kolumnama piše o prehrani kao jednom od najvažnijih faktora zdravog organizma i učinkovitosti sportaša na sportskim terenima

Mediteranska prehrana nije samo popis poželjnih namirnica, to je stil života koji uključuje sezonske i lokalne namirnice, dovoljan unos tekućine, kretanje, ali i jedenje za stolom u miru, bez žurbe i stresa

Nerijetko mi se, zbog problema s hranom, javljaju sportaši, treneri, roditelji... Sportaši pokušavaju uvesti reda u svoju svakodnevnu prehranu, treneri žele odgovore na ono što svakodnevno čuju ili čitaju o hrani, a roditelji traže razgovor jer njihovo dijete ne sluša i ne želi jesti sve što oni smatraju potrebnim.

Često zaboravljamo da djeca razvijaju odnos prema hrani, pa i vlastitom tijelu, promatrajući ponašanje odraslih. Ako odrasla osoba tijekom jela kaže djetetu „moraš još pojesti ovo povrće“ ili „pojedi sve ovo na tanjuru pa onda možeš na plejku“, time zapravo ne ostavlja mogućnost djetetu da uživa u hrani, da osvijesti to što jede i to što ta hrana donosi njegovu tijelu. Štoviše, dugoročno to može narušiti djetetovu sposobnost prepoznavanja sitosti i gladi te stvoriti nesigurnost prema hrani.

U razgovoru sa sportašicom ili sportašem u pubertetu (rastu i razvoju) često mi se dogodilo da razgovaram i sugeriram raznovrsnost u prehrani, a djetetova majka odmah reagira govoreći mi, primjerice „Znate, moje dijete ne voli blitvu ni rajčice i ne jede ribu“. Tad pitam to dijete je li ikad jeo ribu i kušao blitvu, a ono mi odgovori da nije nikada. Roditelj bi trebao djetetu ponuditi različite namirnice i uz to mu objasniti da raznovrsnost u prehrani znači unos različitih hranjivih tvari i aktiviranje različitih enzima da se ta namirnica probavi.

Aktiviranje različitih enzima je bogatstvo zdravlja. Za kvalitetnu iskoristivost uzetog obroka jako je važno sjediti za stolom i u miru jesti hranu koja je s ljubavlju pripremljena pritom se u mislima ni s kim ne svađati.

HRANA MORA BITI AFIRMACIJA

Kad mi sportaš dođe na upoznavanje i prvi razgovor, najprije ga pitam što je jeo ujutro ili što jede prije treninga. Nerijetko je odgovor: „ništa“.

Preskakanje obroka daleko je veći problem od onoga što jedemo. Prvo zato što preskakanje obroka usporava metabolizam, a drugo jer se u situacijama gladi ili prevelike gladi naš mozak fokusira na puko „preživljavanje“ što znatno smanjuje samokontrolu i povećava želju za brzom i izrazito kaloričnom hranom.

Preskakanje obroka tijelo doživljava kao stresor, čime se može aktivirati kortizol, hormon stresa i umora koji povećava apetit i tada najčešće uzimamo prvo moguće jelo – neki snack ili fast food. Stoga valja pripremiti unaprijed obrok za taj dan (barem danas postoji prenosivo suđe) s pomno odabranim namirnicama i s ljubavlju pripremljen. Kudikamo bolje nego usput, na brzinu i s nogu, pojesti nekakav obrok bez ikakvog doživljaja.

Hrana mora biti afirmacija. Sitost nakon uzetog obroka treba biti sreća i zadovoljstvo. Sjetimo se toplih brioša ili buhtli s domaćim pekmezom naših baka, kada je cijela kuća mirisala od svježine, hrane u koju je uloženo pregršt ljubavi i pažnje. Ti brioši iako nisu bili od integralnog brašna imali su daleko veću nutritivnu vrijednost, jer nije riječ samo o sastojcima već i o obilju ljubavi s kojom ih je baka radila...

Naši su bake i djedovi, a i roditelji, nekoć sjedali za stol i s uživanjem jeli i prežganu juhu i domaće knedle... Vrijedno je sjesti za stol sa svojom obitelji; i najjednostavniji obrok tada dobiva sasvim drugu nutritivnu vrijednost.

Često govorimo da je mediteranska prehrana najpoželjnija, jer je takvom smatraju praktički svi nutricionisti svijeta. No, mediteranska prehrana nije samo popis poželjnih namirnica, to je stil života koji uključuje sezonske i lokalne namirnice, dovoljan unos tekućine, kretanje te jedenje za stolom u miru, bez žurbe i stresa. Svjesno ili intuitivno jedenje uči nas slušati svoje tijelo i pritom razlikovati pravu fizičku glad od emocionalne, mentalne ili čak sentimentalne gladi.

Netko je davno napisao „glad je ovisnost“. To znači da često nismo gladni, već smo se jednostavno izgubili u toj silnoj dostupnosti i ponudi hrane na svakom koraku i u svakom obliku. Naime, prava istinska glad je „glad u želucu“. Naime, postoji i „glad u ustima“ ili osjetilna glad, ali i „glad u očima“ ili vizualni doživljaj hrane.

Nažalost, ljudi sve manje prepoznaju osjećaj i razliku između gladi i sitosti. Svi oni koji jedu iz užitka, tu hranu doživljavaju drukčije od onih koji hranu uzimaju isključivo kao gorivo.

Prehrana je navika, ali i emocija iza koje stoji neki unutarnji nemir i košmar koji se na van ne vidi.

Osobe s visokom razinom pretilosti trebaju osvijestiti tijelo i dakako - emocije koje ga prate. Jer najčešće se pretile osobe srame svog tijela, pa im stoga treba pojasniti da višak kila nije bitan sve do momenta dok to ne postaje prijetnja njihovu zdravlju.

JESTI U MIRU S LJUBAVLJU I ZAHVALOM

Činjenica je da živimo u vremenu kada je vanjština (odnosno dobar izgled) važnija od bilo čega drugoga. A bilo bi znatno bolje da razvijamo obrasce dobrog zdravlja.

Pristup da se brojanjem kalorija i provođenjem odabrane dijete postiže zdravlje je krivi pristup.

Ako treniramo isključivo da bismo smršavili, to je ustvari prvi simptom poremećaja prehrane. Ako pak stalno treniramo kako bismo imali veće, jače i moćnije trbušne mišiće i bicepse - opet krivo! Treba osvijestiti zdrav odnos prema hrani i vlastitim potrebama, bez ikakvih restrikcija i opterećujućih misli. Sitost nakon uzetog obroka trebala bi biti zadovoljstvo i naznaka dobrog zdravlja, a ne opterećenje i početak razmišljanja o nekoj novoj dijeti.

Biti na dijeti zapravo znači mijenjati loše navike. A kod većine ljudi prehrana je navika; ne razmišljamo o utjecaju onoga što jedemo na naše tijelo, već se pri jelu više oslanjamo na užitak i osjećaj ugode. Čak nije prevelik problem što čovjek jede tijekom cijelog dana, problem je što uglavnom konzumira velike količine visoko prerađenih, rafiniranih namirnica, gazirana pića puna šećera, snack hranu (grickalice pune soli), gotova i polugotova jela. Sva ta procesuirana i visoko rafinirana hrana oslobođena je većine važnih hranjivih sastojaka. I još je naručena dostavom i pojedena na brzinu, pa stoga sigurno neće donijeti puno dobroga našem zdravlju.

Jesti treba u miru s ljubavlju i zahvalom, kao i s istinskim razumijevanjem onoga što unosimo u organizam.

Bez obzira je li riječ o varivu ili nekoj dobroj ribi. Kada jedemo hranu koja je pripremljena u miru, kad smo mi smireni, kad dobro sažvačemo svaki zalogaj hrane, tad će taj obrok imati djelotvoran učinak za naše tijelo i naše zdravlje. Suprotno, kada jedemo u prolazu, s nogu i na brzinu, tada ćemo se tako i osjećati - u prolazu i „natrpani“ hranom koju je netko na brzinu i pripremao.

I ne manje važno: danas više ne jedemo „po godišnjim dobima“, a tlo brzim uzgojem hrane dodatno iscrpljujemo. Stoga namirnice treba pomno kupovati, nastojati ih kupiti kod provjerenih proizvođača hrane i svakako nastojati obroke pripremati svježe. Najbolja hrana, pa bile to i obične police krumpira s malo maslaca ili špeka uz obilnu miješanu salatu od svježeg povrća, hrana je pripremljena u miru i s ljubavlju kao najpoželjnijim začinom.

PJEŠAČIMO KAD GOD SE UKAŽE PRILIKA

Mijenjajmo obrazac svakodnevice i obrazac dobrog zdravlja! Volimo svoje tijelo! Nemojmo brojiti svaki dan kalorije i ne očekujmo „čuda“ u mjesec dana discipline. Pješačimo do svog posla, umjesto da se vozimo autom, ne sjedimo s prijateljicom satima na subotnjoj kavi već se radije šećimo ili planinarimo.

Obrazac življenja koji smo imali 20, 30, 40 ili 50 godina ne možemo, naravno, promijeniti u mjesec dana. Potrebno je vrijeme, strpljenje, ljubav i potpora bližnjih da uspijemo u ostvarenju svog željenog sportskog rezultata, poslovnog uspjeha, ali i svog dobrog zdravlja. Ali tome trebamo težiti mijenjajući navike i obrazac svakodnevice.

Počnimo malim koracima: ustanimo ujutro pola sata ranije kako bismo pripremili svoj dnevni obrok. To, na primjer, može biti miješana salata od povrća uz dodatak mozzarelle ili varivo s piletinom i kvinojom.

A usput popijmo i svoj jutarnji napitak: čašu vode sa svježe cijeđenim limunom...

I kad god je moguće pješačimo do posla, ali i tijekom dana čim se ukaže prilika!