U sportskom svijetu nije nikakva rijetkost da su se sportaši umirovili, oprostili od navijača, a onda se predomislili i iznova vratili na sportska borilišta. Ima takvih priča i kod nas, a zadnji je primjer stolnotenisačica Lea Rakovac

Sportski pothvat s prizvukom senzacije; to je najkraći opis rezultata koji je Lea Rakovac, 29-godišnjakinja iz Zagreba, ostvarila potkraj svibnja, na Svjetskom stolnoteniskom prvenstvu u Dohi. Izbacivši u dva uzastopna meča velike favoritkinje, Japanku Hirano i Korejku Suh, Rakovac je dogurala do društva 16 najboljih na svijetu, što je odjeknulo kao grom iz vedra neba. Hrvatski ženski stolni tenis posljednji je put takav rezultat vidio još 2005., kad je Tamara Boroš igrala osminu finala u Šangaju, a upravo je ona i posljednja Europljanka koja se sa svjetskih smotri vratila s medaljom (bronca 2003.). Veliki niz Hrvatice ovaj je put zaustavila Japanka Satsuki Odo, no četvrtfinale bi ionako bilo ravno svjetskom čudu. Rakovac je, naime, prije osam godina odustala od stolnog tenisa i završila karijeru, a onda se 2021. reaktivirala i sad ponovno nastupa na natjecanjima.

- U vrijeme Covida-19 imala sam vremena kao nikad prije. Zaželjela sam se stolnog tenisa, kao i da si ispunim neke ciljeve koje sam si ranije zadala. Jedan od tih ciljeva su Olimpijske igre - objasnila je Rakovac razloge svoje odluke. Želja joj se (zasad) još nije ostvarila, što ne znači da neće, a njezina upornost potaknula je da se prisjetimo još nekih filmskih priča hrvatskih sportaša koji su otišli u mirovinu pa se nakon nekog vremena vratili među profesionalce.

MIRKO FILIPOVIĆ

Mnogi će se sjetiti i kratkih, ali itekako uspješnih povrataka Mirka Filipovića. Hrvatska je legenda mješovite borbe i kickboxinga prvi put mirovinu objavila krajem 2015., no kasnije smo ga još četiri puta vidjeli u ringu. U prosincu 2016. u Saitami je s 42 godine svladao Estonca Kaita i Iranca Aliakbarija te osvojio Rizinov Grand Prix. Naknadno su stigle još tri pobjede, posljednja protiv Roya Nelsona na Bellatoru u Uncasvilleu u SAD-u početkom 2019. Ni dva tjedna kasnije, Cro Cop je otkrio da je pretrpio moždani udar te poručio da više nikad neće stati u ring. Riječ više nije pogazio…

IGOR VORI

Primjer prekinute mirovine postoji i u momčadskim sportovima, a autor je Igor Vori, član zlatne generacije hrvatskog rukometa koja je 2010- ih harala svjetskim dvoranama.

Omiljeni se pivot oprostio na kraju sezone 2017./18. u svojem rodnom Zagrebu, nakon što je deseti put u karijeri postao prvak Hrvatske. Godinu dana kasnije ponovno je zaigrao u dresu Zagreba, a 2022. je potpuno nenadano dobio poziv iz najjače lige svijeta, Bundeslige, gdje je potpisao za Füchse iz Berlina.

Klub je tada bio u velikim problemima zbog desetkovane svlačionice, a Vori je s 41 godinom na leđima spremno odgovorio na poziv čuvenog Stefana Kretzschmara i pomogao „lisicama“. Kasnije se, doduše, ozlijedio pa se i nije previše naigrao, no u Njemačkoj se ipak zadržao još neko vrijeme jer je istog ljeta pronašao trenerski angažman u Grosswallstadtu.

MIRJANA LUČIĆ-BARONI

Vjerojatno najpoznatiji slučaj je onaj Mirjane Lučić-Baroni.

Premda nikad službeno nije objavila mirovinu, tenisačica iz Makarske je nakon tinejdžerske karijere, koju su obilježili impresivni rezultati (polufinale Wimbledona, osvajanje Australian Opena u paru s Hingis), ali i mučno odrastanje s ocem zlostavljačem, 2003. praktički nestala s mape. Nakon poraza u prvom kolu US Opena, u iduće je gotovo četiri godine odigrala samo dva ITF turnira u Atlanti, i mnogi su pomislili da je to njezin teniski kraj.

Lučić je, međutim, imala drugačije planove: vratila se na WTA turniru u Memphisu 2007., a tri godine kasnije u New Yorku je upisala svoju prvu Grand Slam pobjedu nakon osam godina, protiv Australke Molik. Senzacije će doći nešto kasnije. U rujnu 2014. šokirala je teniski svijet izbacivši na US Openu drugu igračicu svijeta Simonu Halep, a tjedan dana kasnije je u finalu Québeca srušila Venus Williams i postavila rekord WTA Toura za najveći vremenski jaz između dvije titule. Od Bola na Braču 1998. do Québeca 2014. prošlo je više od 16 godina.

Ni to nije bilo sve od Lučić-Baroni, budući da je na Australian Openu 2017. opet senzacionalno dogurala do polufinala (poraz od Serene Williams) te s 34 godine prvi put u karijeri ušla u top 30 društvo. Posljednji smo put za nju čuli 2021., kad je rodila kćer te najavila da će se „oprostiti na svoj način“. Službeni oproštaj, međutim, nikad nije stigao, a nerealno je očekivati da će u 44. godini opet osvanuti u ždrijebu nekog turnira.

Danas živi skrovitim životom na Floridi, a nema je ni na društvenim mrežama.