Od početka modernih olimpijskih igara, slogan citius, altius, fortius podsjeća natjecatelje na glavnu zadaću - uvijek iznova pomicati granice. No, svijet se mijenja... Kako bi u okvirima dopuštenog pomaknuo granice mogućeg, suvremeni sportaš u cilju postizanja izvrsnosti koristi više nego ikada akumulirana znanja iz područja tjelovježbe, nutricionizma, psihologije, medicine…

Zakoračili smo u olimpijsku godinu punu globalnih neizvjesnosti i velikih sportskih očekivanja. Od početka modernih olimpijskih igara, slogan citius, altius, fortius podsjeća natjecatelje na glavnu zadaću – uvijek iznova pomicati granice. No, svijet se mijenja, pa je i ovaj slogan pomaknuo vlastitu granicu, trio je postao kvartet. Na prijedlog predsjednika MOO-a Thomasa Bacha uoči prošlih OI u Tokiju, olimpijskom sloganu dodana je riječ communiter. Nova krilatica “Brže, više, jače – zajedno” sugerira da OI postaju puno više od manifestacije izvrsnosti sportskih rezultata.

Odnedavno se u hrvatskom govoru pojavio pojam odrast, inačica engleske riječi degrowth kao koncept koji propituje imperativ proizvodnje i ekonomskog rasta unedogled, a na uštrb očuvanja elementarnih životnih uvjeta na Zemlji.

Nama koji smo konačno jedva dočekali gospodarski rast, riječ odrast sigurno nije draga. Ipak, svjesni smo da se globalno sve više govori o održivom razvoju, klimatskim promjenama, onečišćenju i iscrpljenosti resursa.

Odmaknemo li se od ekonomije i ovu analogiju primijenimo na svijet sporta, nameće se pitanje koliko još čovjek može podizati ljestvicu slijedeći vodilju “brže, više, jače” i koja je tomu krajnja svrha? Gdje je ta granica ljudskih kapaciteta, a da se nepovratno ne iscrpe psiho-fzički resursi?

Ovo pitanje nije novo, aktualno je već desetljećima, no evo i u 21. stoljeću svjedočimo obaranju svjetskih rekorda i iznimnim sportskim uspjesima. U tome nam pomažu i izumi suvremenog doba.

SUPLEMENTI, OPREMA, DIJAGNOSTIKA

Kako bi u okvirima dopuštenog pomaknuo granice mogućeg, suvremeni sportaš u cilju postizanja izvrsnosti koristi više nego ikada akumulirana znanja iz područja tjelovježbe, nutricionizma, psihologije, medicine…Suplementi su danas postali stil života, prehrambena industrija nudi sve više proizvoda obogaćenih proteinima, vlaknima, vitaminima i mineralima. Nešto što je nekoć bilo moguće nabaviti samo u specijaliziranim trgovinama, postalo je dostupno svima na svakom koraku. Laboratorijske analize, istraživanja i iskustva drugih široko su dostupni te se o prehrani i načinima hranjenja itekako vodi računa zbog njihova učinka na sportske performanse.

Danas se češće nego ikad ranije čuje kako bez kvalitetne opreme i dobrih uvjeta treniranja nema vrhunskih sportskih rezultata. Općenito gledano, u tom smo segmentu postigli veliki napredak.

Banalan primjer su tenisice za trčanje “ojastučene s pjenom, dušikom, prožete karbonskim vlaknima, s nagibom ili bez njega, u obliku kolijevke koja gura naprijed” i sličnim opisima koje su od obične obuće postale svijet za sebe. Gotovo da očekujemo da same otrče maraton… Slično je i s odijelima za ronjenje ili pak skijama kod kojih sitnica može predstavljati veliku sekundu i put do trona.

Nadalje, zahvaljujući medicini poboljšana je kvaliteta života, a time produljeno i trajanje sportske karijere. Sportska dijagnostika daje precizne podatke o zdravlju i razini treniranosti sportaša, motoričkim karakteristikama i izdržljivosti, omogućavajući tako postizanje što boljih rezultata. Osim toga, sportaši danas učestalo koriste savjete psihologa, što samo prije koje desetljeće nije bilo tako.

Prisjetimo se slučaja Davida Beckhama koji je kao najgori trenutak svoje karijere opisao izbacivanje sa SP-a 1998. zbog crvenog kartona. Tada 23-godišnji nogometaš sa svojom je obitelji proživljavao osobnu tragediju zbog psihičkog stresa uzrokovanog reakcijama razočarane javnosti. Ovaj težak period svoga života, slavni je nogometaš, po kasnijem priznanju, odsamovao jer tada nije bilo uobičajeno tražiti stručnu pomoć u sličnim situacijama.

Danas se ipak više govori o stresu kojeg neuspjeh ostavlja na psihičko zdravlje sportaša. Kako podnijeti pritisak očekivanja, kako ukloniti strah kao glavnu prepreku, kako podnijeti ocjenjivanja i kritike, posebice one izrečene na neprimjeren način - sve su to pitanja koje sportski psiholozi prolaze sa sportašima kako bi ojačali njihove kapacitete. Istina, i nova vremena to zahtijevaju.

Od sportaša i sportašica koji su svoje vrhunske rezultate ostvarivali u nekim ranijim vremenima, može se čuti “nismo imali ništa, a postizali smo izvrsne rezultate”.

Sa sjetom govorimo o sportašima poput Dražena Petrovića ili Luke Modrića koji su imali vrlo skromne početne uvjete, a stekli su svjetsku slavu. Od svega nabrojanog imali su jako malo pa se postavlja pitanje što je pak njih guralo prema vrhu.

LJUDSKA STRANA SPORTA

Suplementi, prvoklasna oprema, medicinska dijagnostika i psihološka podrška, bez sumnje imaju veliki značaj i ponekad su upravo ono što čini odlučujuću prevagu u postizanju vrhunskih rezultata. No, vratimo li se na početke drevnih olimpijskih igara vidjet ćemo da su snažna apolonska tijela postojala tisućama godina prije modernih teretana i sprava. Bacač diska slavnog grčkog kipara Mirona iz 5. stoljeća prije Krista možda najvjernije svjedoči tome, ali i nekolicina očuvanih kipova apoksiomena, sportaša koji sa sebe stružu znoj i prašinu, kakav je i naš lošinjski Apoksiomen.

Prehrana, akumulirana znanja i vještine pridonosili su uspjehu i tadašnjih sportaša, ali nadasve - jednako kao i danas - snažna volja i predanost cilju. Bez te iskonske dimenzije koja izranja iz ljudske prirode nama vrhunskih rezultata. Kompetitivnost i želja za pobjedom motor je sportskog uspjeha, ponekad je to pitanje pobjede drugoga, a ponekad pobjede samoga sebe.

Imperativ “brže, više, jače” vjerni je pratitelj modernih olimpijskih igara, od prvih održanih u Ateni 1896. pa do danas.

Premda je donekle ublažen 1908. onom utješnom kako nije najvažnije pobijediti već sudjelovati, više od stoljeća dominirala je sublimirana poruka - “želiš li zasjesti na božanski Olimp, moraš nadići ljudske granice”. Dodavanjem četvrte riječi “zajedno” 2021. godine, olimpijski slogan dobio je jednu posve ljudsku komponentu.

Težnja osobnoj ili timskoj izvrsnosti ostaje i dalje vrijedan cilj, no riječju zajedno naglašena je ujedinjujuća snaga sporta i olimpijskih igara. Iako olimpijski duh još od antike nosi mirovnu poruku o prekidu svih sukoba za trajanja manifestacije, novom porukom o solidarnosti i zajedništvu naglašena je, kao nikad dosad, globalna dimenzija kao viši cilj sporta.

MIMI VURDELJA, nutricionistica i voditeljica zdravstvene skrbi o sportašima u HOO-u

Danas, više nego ikada, ostvarivanje rezultata u vrhunskom sportu prati znanost. Civilizacijski tokovi doveli su do velikih promjena u načinu, obimu, intenzitetu i vrsti treniranja, a ljestvica sportskih ciljeva podiže se sve više. Nakon OI u Tokiju MOO je poslao upit osvajačima olimpijskih odličja - “Zahvaljujući čemu ste došli do olimpijske medalje?”. Njih 90% odgovorilo je: “Treningom, radom i odgovarajućom prehranom”.

Odgovarajuća prehrana primjerena sportašu umnogome može unaprijediti njegov trening i sportski nastup te mu omogućiti zdravlje tijekom sportske karijere. Hrana ima najbiološkiji učinak na organizam, a da bismo bolje razumjeli važnost prehrane i procese koje ona uvjetuje, bitno je znati da sve počinje u tjelesnim stanicama. To je ponajprije važno za sportaše u kojih je, zbog životnog ritma, povećana svakodnevna količina proizvedene stanične energije, pa su samim tim povećane i njihove stanične potrebe.

Unosom potrebnih hranjivih tvari stanicama se omogućava optimalan rad te međustanična komunikacija, osiguravaju se energetski potencijali potrebni za sportsku aktivnost te omogućava stanična obnova i zaštita. Nedostatak hranjivih tvari u organizmu teško će se uravnotežiti svakodnevnom prehranom. Stoga su dodaci prehrani ili ortomolekularni gotovi proizvodi idealna dopuna prehrani sportaša u svim stanjima kroz koje on prolazi (trening, natjecanje, oporavak i putovanje).

Dodaci prehrani nisu alternativa već se temelje na medicinskoj i biokemijskoj osnovi razvijenoj na visokoj razini. Princip ortomolekularne suplementacije je jednostavan: svaki organizam ima jedinstvenu potrebu za hranjivim tvarima kao što su vitamini, minerali, esencijalne masne kiseline i aminokiseline. Njihov nedostatak, prije ili kasnije, dovodi do oštećenja sportaševa zdravlja, smanjenja energetskog potencijala (snaga, izdržljivost) i loše sportske izvedbe. Jasni znakovi koji signaliziraju akutni nedostatak hranjivih tvari su neprestani umor, problemi s koncentracijom, nedostatak apetita, problemi sa spavanjem i oporavkom, česte prehlade i viroze, kožne bolesti, alergije, upale i ozljede.

Odgovarajuće dodatno konzumiranje vitamina i minerala i ostalih vrijednih nutrijenata (kao što su NADH ili Nutri-Nano Q10) omogućuje sportašima dulju i kvalitetniju sportsku karijeru, siguran sportski nastup, a uz to njeguje zdravlje, suzbijajući uzroke (a ne simptome) njihovih zdravstvenih tegoba.

Današnja suvremena tehnologija, toksikološka dijagnostika putem analize kose i noktiju, laboratorijska dijagnostika bakterijskog miljea crijeva te neki drugi najsuvremeniji analizatori tijela, pružaju mogućnost suvremenog individualnog pristupa na najvišoj razini današnjih spoznaja o strukturi i potrebama organizma sportaša. Dakako, uz dobro poznavanje svih navedenih parametara o sportašu, tu je uvijek iznimno važno i dobro poznavanje sporta kojim se taj sportaš bavi.

I ono najvažnije: nema općenite formule kada je prehrana u pitanju, baš kao i dodaci prehrani. To je strogo individualno kao otisak našeg palca…

Autorica ovog teksta, ANTONIJA DUJMOVIĆ, dobitnica je Nagrade “Milka Babović”

Tri dana uoči 95. obljetnice rođenja legendarne sportašice, novinarke i društvene djelatnice Milke Babović, premijerno je uručena nagrada za promicanje hrvatskog ženskog sporta, a koja nosi njezino ime. Priznanje je to koje je inicirao HOO, u suradnji s Hrvatskim zborom sportskih novinara (HZSN).

Laureatkinji Antoniji Dujmović to je bio drugi čin uručenja iste nagrade jer je plaketu dobila u veljači prošle godine na godišnjem Saboru Hrvatskog zbora sportskih novinara. U međuvremenu je izrađena i skulptura koja će se ubuduće dodjeljivati kao glavni dio nagrade, a čiji je autor apsolvent kiparstva ALU-a u Zagrebu Samuel Matijević. Čestitajući dobitnici nagrade, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša istaknuo je sinergiju triju udruga i institucija pri realizaciji skulpture - HOO-a, HZSN-a i ALU-a, kao primjer kako sport u društvenoj zajednici na sjajan način izlazi iz svojih okvira.

Glavna inicijatorica Nagrade “Milka Babović”, dopredsjednica HOO-a Morana Paliković Gruden, govorila je o njezinoj izuzetnoj sportskoj i novinarskoj karijeri, istaknuvši da je utemeljila prvu sportsku redakciju na Televiziji Zagreb, odgojila brojne buduće sportske novinare, a u svojoj svestranosti proslavila i jedan tzv. mali sport - umjetničko klizanje.

Predstavnik HZSN-a, glavni tajnik Marijan Bakić pročitao je obrazloženje po kojem je Antonija Dujmović postala prva dobitnica Nagrade “Milka Babović”. Tijekom 2022. godine Dujmović je u studiju SPTV-a odradila 21 emisiju o ženama u sportu i kroz njih ugostila doista zanimljive gošće. Emisija Ženska strana sporta traje već treću sezonu, a Antonija je u njoj znala ugostiti i ponekog muškarca. Svi su oni o sportu govorili neopterećeno, davali savjete kroz vlastite primjere ili se bavili univerzalnim temama važnim za sport, od treninga i prehrane, do fair playa i slobodnog vremena. Urednica Dujmović nikada, ni u jednoj emisiji, nije inzistirala na razlikama u ženskom i muškom bavljenju sportom, već na jednostavan i pristupačan način od svojih gostiju traži informacije o tome kako treniraju, što rade izvan sportskih terena, kakve probleme imaju kao sportašice ili ih potiče na razgovor o projektima koji unaprjeđuju ne samo žensku stranu sporta, već kompletan hrvatski sport.

Zahvaljujući Antoniji, emisija Ženska strana sporta na SPTV-u nastoji i uspijeva promijeniti uvriježenu praksu da ženama sportašicama, hrvatski pa i svjetski mediji daju manje prostora nego muškarcima.

Primivši nagradu Antonija je naglasila da joj je vodilja u novinarskom djelovanju poznata činjenica da hrvatske sportašice donose 50 posto medalja s velikih sportskih natjecanja, što se ne može zaključiti prema sportskim minutama koje su im posvećene u medijima“. Najavila je da će joj taj nesrazmjer medijske zastupljenosti sportašica, u odnosu na rezultatska ostvarenja sportaša, biti stalna motivacija i u budućem radu.