Sporazum su potpisali glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač i dekan Veleučilišta Aspira Alen Jerkunica, u nazočnosti predsjednika HOO-a Zlatka Mateše, koordinatorice Aspirina nastavnog centra Zagreb Danijele Čepo i voditeljice HOO-ova Karijernog centra za sportaše Snježane Pejčić.&nbsp;Od četiri stručna studija koja, kao privatna visokoškolska ustanova, izvodi Veleučilište Aspira,&nbsp;sportašima je svakako najatraktivniji studij sportskog menadžmenta (3+2 godine). Dekan Aspire Alen Jerkunica nije krio zadovoljstvo nastavkom suradnje s HOO-om:- Naša suradnja u smislu školovanja kategoriziranih sportaša potječe još iz 2010. godine, kada je vrlo mali broj sportaša studirao. Tadašnju Aspiru - Visoku školu za sportski menadžment - upisali su Blanka Vlašić, Ivana Brkljačić, Igor Štimac, Hrvoje Vejić, Tina Mihelić, Ana i Lucija Zaninović i drugi sportaši, ukazavši na važnost ostvarivanja poslovne karijere nakon one sportske. Potom su uslijedili i brojni drugi, poput veslača Martina Sinkovića, vaterpolista Marka Bijača, Anđela Šetke i Lorena Fatovića, rukometaša Marka Mamića…Dekan Jerkunica je dodao da sportaši tijekom studija ne traže „gledanje kroz prste“, nego samo fleksibilnost, odnosno mogućnost da uz sportske obveze završe i studij. Napomenuo je i da u Agendi do 2030. Veleučilište Aspira predviđa besplatnu školarinu za jednu kategoriziranu hrvatsku sportašicu.Nakon što je stavio potpis na sporazum, glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač je istaknuo:- Zadovoljstvo nam je potpisati nastavak suradnje, odnosno novi sporazum, koji ide u korist sportašica i sportaša te njihove dualne karijere. Sportaši su vrlo zadovoljni jer im Veleučilište Aspira izlazi ususret, daje im obrazovnu širinu, upoznaje ih s trendovima iz Europe i svijeta, a&nbsp;nastavak karijere im je pritom osiguran. To je posebno važno za sportašice, budući da im Aspira otvara mogućnost nastavka djelovanja u sportu i velika je stvar odluka našeg partnera o besplatnoj školarini za jednu vrhunsku sportašicu.&nbsp; Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša naglasio je važnost uloge menadžmenta u današnjem sportu:- Kada smo započeli suradnju s Aspirom, prvom visokoškolskom ustanovom sa studijem sportskog menadžmenta, prepoznali smo u njoj partnera koji je shvatio da sport nije samo natjecanje nego i industrija. A za takvu industrijsku granu, treću u Europskoj uniji s više od 300 milijardi eura, treba stvarati i menadžere koji nam nedostaju. U svijetu su na tom području daleko otišli ispred nas, uzmimo samo primjere Real Madrida ili Barcelone koje vode vrhunski profesionalci, od kojih su neki i bivši sportaši. Međutim, ta im odrednica nije presudna, važnije je da su kvalificirani za taj posao. Aktualni sporazum između HOO-a i Veleučilišta Aspira potpisan je za iduće trogodišnje razdoblje, ali dobrobit koji donosi hrvatskim sportaši(ca)ma zasigurno je jamstvo i nove dugoročnosti. (hoo/vk)

clanci-slike/Aspira-HOO-sporazum-2024..JPG

Glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, dekan Aspire Alen Jerkunica i predsjednik HOO-a Zlatko Mateša (foto: HOO)

Zagreb, 10. svibnja 2024. - U prostorijama nacionalne olimpijske udruge u Zagrebu potpisan je sporazum o suradnji na području visokoškolskog obrazovanja vrhunskih sportaša između Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) i Veleučilišta Aspira.

HOO i Veleučilište Aspira potpisali sporazum o nastavku suradnje na obrazovanju vrhunskih sportaš(ic)a 

Osim rekreativaca, događaju su se odazvali i brojni sportaši i sportašice, predvođeni amabasadoricom HOO-ove kampanje za OI Pariz, olimpijkom u maratonu Mateom Parlov Koštro, te zimskom olimpijkom iz skijaškog trčanja Tenom Hadžić. Osim njih, sudjelovali su - posebno aktivno u zagrijavanju za utrku s Renatom Sopek - i budući olimpijci, veslačka braća Anton i Patrik Lončarić, a nazočio je i proslavljeni vaterpolski olimpijac Dubravko Šimenc. Dodatnu atraktivnost utrci dalo je Veleposlanstvo Republike Francuske u RH, koje je predvodio veleposlanik u Republici Hrvatskoj, Nj. E. Fabien Fieschi.Pozdravljajući sve nazočne uoči starta utrke, ravnatelj Hrvatske olimpijske akademije Saša Ceraj istaknuo je zanimljivu koincidenciju – “76 dana uoči Olimpijskih igara u Parizu održava se podsjetnik na 76. obljetnicu ove manifestacije”.Francuski veleposlanik u RH, Nj. E. Fabien Fieschi, obratio se jarunskom skupu na hrvatskom jeziku:- Zahvaljujem Hrvatskoj olimpijskoj akademiji i Hrvatskom olimpijskom odboru na organizaciji ovog događaja, na kojem sudjeluje i nekoliko zaposlenika Veleposlanstva Republike Francuske u Zagrebu. Događaj je izravno povezan i s Olimpijskim igrama, kojima je domaćin Pariz i drugi gradovi. Moto Olimpijskih igara u Parizu 2024. je 'Igra širom otvorena', a to je jasan znak da je događaj otvoren svima, bilo da se radi o natjecateljima ili posjetiteljima, olimpijcima ili paraolimpijcima. Želim svim hrvatskim olimpijcima i paraolimpijcima uspješan nastup na Igrama u Parizu!Iako je rezultat svima bio u drugom planu, u natjecateljskom dijelu utrke HOA je nagradila tri prvoplasirana trkača i trkačice iz obje konkurencije. U ženskoj konkurenciji najbrži su bili Tea Faber, Tena Hadžić i Mirta Pehnec, a u muškoj - Antonio Pavliš, Eugen Škvorčević i Petar Petrić. (hoa/vk)

clanci-slike/HOA_Olympic-Day-na-Jarunu-2024.jpg

Zagreb, 11. svibnja 2024. - Na Športsko-rekreacijskom centru Jarun u Zagrebu održana je atletska utrka (Olympic Day Run), a njome se u Hrvatskoj obilježava Međunarodni olimpijski dan (MOD). U događaju, koji je besprijekornom organizacijom priredila Hrvatska olimpijska akademija (HOA), sudjelovalo je 527 natjecatelj(ic)a, a oni su trčanjem ili hodanjem prešli 6-kilometarsku stazu oko Jarunskog jezera.

Utrkom s 527 sudionika na Jarunu u Zagrebu obilježen Međunarodni olimpijski dan, sudjelovale i naše uzdanice za OI u Parizu

S brodova su se čuli zvuci gajdi, sirena i truba kojima se proslavljao dolazak olimpijske baklje koja je na moru provela 12 dana nakon isplovljavanja iz Grčke. Jedrenjak Belem izgrađen je 1896. godine kada su održane prve moderne Olimpijske igre.Više od 150.000 ljudi nazočiilo je svečanosti nakon šestosatne parade Belema s tri jarbola, koji je napustio Grčku 27. travnja s plamenom, upaljenim u drevnoj Olimpiji 11 dana ranije.Oko četrdeset čamaca francuskih vlasti i 6.000 policajaca mobilizirano je kako bi se osiguralo neometano odvijanje ove parade.Prvi nositelj baklje na francuskom tlu bio je plivač Florent Manadou. Štafeta je nastavila put, a u četvrtak su je nosili i bivši nogometaši Olympiquea Jean-Pierre Papin, Didier Drogba i Basile Boli. Među sportašima i sportašicama iz drugih država, pozvanim da nošenjem baklje uveličaju ovaj događaj, bila je i proslavljena hrvatska košarkašica Danira Bilić koja je sudjelovanje u ovoj štafeti opisala kao veliku počast i jedinstven doživljaj.&nbsp;&nbsp;U nastavku štafetnog putovanja olimpijskog plamena sudjelovat će više od 10.000 ljudi, prije nego što baklja stigne do Pariza i bude postavljena u blizini Louvrea, u Jardin des Tuileries.&nbsp; Svečanost otvaranja Olimpijskih igara održat će se 26. srpnja mimohodom sudionika na rijeci Seini.

Marseille, 8. svibnja 2024. - Velika pomorska parada, organizirana povodom dolaska olimpijskog plamena u Francusku, upriličena je u Marseillu 79 dana prije svečanosti otvaranja Olimpijskih igara u Parizu, s 1.024 broda koji su pratili trojarbolni jedrenjak Belem u gradskoj luci.

Olimpijski plamen putuje Francuskom, među nositeljicama baklje i proslavljena hrvatska košarkašica Danira Bilić

Hrvatsko će jedrenje na Olimpijskim igrama u Parizu imati vrlo jaku reprezentaciju. Nastup na regatnom polju u Marseilleu osigurala je u veljači i Elena Vorobjeva, pa je na listi sigurnih sudionika Igara u Francuskoj sada njih šestero.Jedriličarki JK Split Pariz će biti treći nastup na Olimpijskim igrama, nakon što je u Londonu 2012. nastupila za Rusiju, a u Tokiju 2021. za Hrvatsku. Njezin put do Pariza nije bio nimalo jednostavan.- Od Tokija do Pariza put je bio dosta zahtjevan, nervozan i nestabilan u rezultatima. Imala sam malo vremena za odmor nakon Tokija jer smo dva mjeseca kasnije imali i europsko i svjetsko prvenstvo. Ta su natjecanja bila pomaknuta zbog situacije s covidom. Nije to bila klasična sezona i nisam htjela izgubiti priliku jedriti tako bitne regate. Europsko prvenstvo sam završila na osmom mjestu i bila spremna na svjetskom biti u Top 10, ali sam zbog sudačkih pogrešaka bila 14. Ipak, to su mi bili najbolji rezultati u klasi ILCA 6 do tada. Za sezonu 2022. bila sam puna samopouzdanja i očekivanja jer sam krenula pobjedom protiv aktualne svjetske prvakinje, no tada me je pogodio covid i oporavak je potrajao skoro tri mjeseca tijekom aktivne natjecateljske sezone - prisjeća se Vorobjeva.*Problemima sa zdravljem tu nije bio kraj, no Elena nije posustajala...- Do kraja godine nisam više uhvatila pravi ritam, bilo je to za mene psihički i fizički teško razdoblje. I u 2023. sam opet krenula s bolešću, ali sam se ovog puta znatno brže oporavila i već na prvom Svjetskom kupu završila među 10 najboljih, što mi je vratilo povjerenje u sebe i svoj plan. No, u nastavku sezone su rezultati bili neujednačeni, pa sam pored jako dobrih regata imala i velikih padova. Nažalost, ti padovi dogodili su se na najbitnijim natjecanjima, na Svjetskim prvenstvima u Nizozemskoj i Argentini, gdje su se dijelile olimpijske norme. Bila sam razočarana jer su i treninzi i druga natjecanja pokazali da imam kvalitetu izboriti Olimpijske igre već u prvom pokušaju, dok sam u drugom čak bila favoritkinja. No, nije išlo… Treći pokušaj je bilo Europsko prvenstvo u veljači u Grčkoj i tu je napokon krivulja mojih rezultata išla uzbrdo i poklopila se s bitnim natjecanjem. To sam prvenstvo završila na četvrtoj poziciji, samo korak od postolja, ali najbitniji zadatak je bio ispunjen - plasman na OI u Pariz.&nbsp; Zahtjevno regatno polje u Marseilleu *Klasa ILCA 6 u kojoj jedri Elene Vorobjeva je po mnogočemu specifična...- Specifična je po tome što je "one design" - brod je jednostavan, bez mogućnosti da se na njemu nešto individualno prilagodi. Skoro sve ovisi o iskustvu i osjećaju jedriličara. Koliko potencijala ćeš iskoristiti, takvu brzinu i rezultat ćeš postići. To je i najjeftinija jedrilica u olimpijskom programu, s najvećom ženskom flotom i najvećom konkurencijom. ILCA 6 - prije laser radial - bilježi svoj već peti olimpijski ciklus, a to je 20 godina vrhunskih ulaganja minimalno 50 nacionalnih jedriličarskih saveza iz cijelog svijeta u razvoj ove klase. Najveći profesionalci jedre tu već dugo i može se reći da o tome kako jedriti u ovom brodu više nema nepoznanica. Zbog toga nema velikih razlika u kvaliteti i svatko iz Top 15 jedriličarki može pobijediti na regati, a svatko iz top 25 može bit na postolju. Zlatna skupina, a to je 50 do 65 brodova, nakon jedan sat jedrenja - što je vremenski duljina jednog plova - ulazi u cilj u razmaku od jedne minute - pojasnila je Elena.*Pripreme za Olimpijske igre već su počele i kombinacija su natjecanja i treninga.&nbsp;- Počele su Trofejom princeze Sofije, kako se zove regata svjetskog kupa u Palma de Mallorci, nastavljaju se Francuskim olimpijskim tjednom u Hyeresu, a završavaju pripremama u Marseilleu.&nbsp;*Olimpijsko regatno polje u Marseilleu našoj jedriličarki nije nepoznato.- Samo polje mi je poznato, bila sam već tamo na test eventu prošle godine, a odradila sam tamo i nekoliko treninga. Generalno govoreći tamo je dosta nestabilan vjetar, a ima i kurenta, morskih struja koja utječe na naše jedrenje i odluke koje moramo donositi. Vjetrovi mogu biti i lagani i jaki, različitog smjera. Najčešći su njihov maestral i jugoistočnjak, s varijacijama. Ono što je sigurno, bit će velika vrućina na kopnu u to vrijeme.*Svoja prethodna dva nastupa na Olimpijskim igrama Elena ocjenjuje pozitivnom ocjenom.- Nije dovoljno samo otići na Olimpijske igre, trebaš se i vratiti od tamo. Bila sam četvrta od 12 posada u Londonu i 12. od 45 jedriličarki u Tokiju. U modernom jedrenju ja sam jedina jedriličarka koja je uspjela promijeniti klasu, državu i svoju poziciju na brodu - s posade na kormilo. Svi koji se razumije u olimpijsko jedrenje dobro znaju što znači prijeći s krstaša na laser, iz match racea u flotsko jedrenje i ostati u svjetskom vrhu, koliko je to težak put i koliko truda i rada zahtjeva. Tako da smatram da sam sve te izazove pošteno odradila. Suprug kao čovjek-orkestar *Najvećim uspjehom u karijeri Elena smatra…- Imam drugo mjesto na Europskom prvenstvu u match raceu i četvrto na svjetskom, bila sam četvrta na Olimpijskim igrama i imam gomilu medalja sa svjetskih kupova. No, ovo zadnje Europsko prvenstvo u ILCA 6 i četvrto mjesto meni su najdraži. Vjerojatno zato što sam do toga najteže došla. Istovremeno, ovo je moj najveći uspjeh u klasi ILCA6.*Ambicije na Igrama u Parizu puno su veće od pukog sudjelovanja, iako je konkurencija velika.- Ne pristajem na to da je sudjelovanje na Olimpijskim igrama bitnije od pobjede. Kao pravoj sportašici meni je cilj što bolje odraditi svoj posao i ako se sve posloži doći će i dobar rezultat. Favoritkinje su Belgijanka, Dankinja, Nizozemka, Švicarka… koje imaju puno ozbiljnije pripreme,&nbsp;bolju financijsku potporu i jaču potporu svojih saveza. I koje imaju oko sebe profesionalne timove u kojima su meteorolozi, fizioterapeuti, psiholozi itd. Meni je suprug i maser i vozač i psiholog i trener za fizičke pripreme i nutricionist, a vodi i komunikaciju sa sponzorima, a uz to mi je i suprug. On je čovjek-orkestar. Ali zbog svega navedenoga ne pada mi na pamet odustati, nego mi je to dodatni motiv i zato mi je poseban gušt pobijediti jedriličarke s jakim profesionalnim timovima. Jedrenje na vrhunskoj razini vrlo je nepredvidljiv sport. I kad misliš da si spreman za pobjedu to još ne znači da ti je pobjeda u džepu i obrnuto; sve ti može bježati iz ruke, ali posložit će se na moru i eto...*Eleni je glavna baza za trening Split. Uvjeti za trening u Splitu ne bi bili loši da naša jedriličarka tamo ima prave trening partnere.- Split je dobro mjesto za trening u proljeće i ljeto. Zimi je hladno i može se jedrit samo po jugu, a u jesen obično nema vjetra. No, moj velik problem je to što većinu vremena treniram sama ili s juniorima koji se još ne posvećuju dovoljno ozbiljno jedrenju. Oni mogu nešto naučiti od mene, ali ja u to vrijeme stagniram. U jedrenju nema egzaktnog rezultata poput kilograma ili centimetra. Da saznaš jesi li dobar ili ne trebaš imati jake sparing partnere s kojima moraš uspoređivati svoju kvalitetu i brzinu, i koji te stimuliraju da "podigneš svoj plafon". Osim toga, da bi trening bio kvalitetan trebaju ti minimalno četiri broda da možeš simulirati regatno, odnosno flotsko jedrenje. Zbog toga moram dosta putovati i dogovarati zajedničke treninge. Obično se okupljamo 10 do 14 dana prije većih regata i između sebe dogovaramo trenere-jedriličare za zajedničke treninge. No, ovo nije samo moj problem nego svih onih koji nemaju formirane reprezentacije unutar svoje države. Priznatiji u svijetu nego kod kuće *Jedan dan u životu vrhunske jedriličarke lako je opisati u nekoliko rečenica.- Svako planiranje mojeg dana počinje provjerom prognoze vitra, kako se to kaže kod nas u Splitu. Prvo se treba odlučiti za trening na moru, a poslije adaptirati trening u teretani ili odradit trening na biciklu. Osim toga moram se držati rasporeda prehrane i to je to. Kad imam more i kondicijski trening u istom danu nemam više vremena ni za što drugo. Na večer je masaža, ako stignem. I tako iz dana u dan, nema tu romantike...*Statusom jedrenja u Hrvatskoj naša olimpijka nije zadovoljna.&nbsp;- Iako je Hrvatska pomorska zemlja, s jednom od najrazvijenijih obala, prepuna otoka i otočića koji su kao biseri pobacani po modrom moru, iako nam nautički turizam čini velik udio u turističkoj ponudi, status jedrenja je generalno loš. Dolazimo do apsurda da smo mi puno priznatiji u svijetu, nego kod kuće. Stranci su prepoznali uspjehe hrvatskih jedriličara, te smo kao nacija velesila jedrenja, što dokazujemo svake godine na velikim natjecanjima. Bez podrške Hrvatskog jedriličarskog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora, te velikog truda i rada u klubovima koji se bazira na volonterskom radu, jedrenje bi u Hrvatskoj vjerojatno zamrlo. Sponzori nisu previše zainteresirani za jedrenje kao sport, čak ni oni sponzori kojima jedriličarski klubovi direktno školuju buduće djelatnike.*Sukladno navedenome, ni prihodi jedriličara u Hrvatskoj nisu veliki.-&nbsp;Jedrenje je amaterski sport. Osim stipendija koje se ostvaruju sukladno rezultatima&nbsp;i ostvarenoj kategorizaciji sportaša, nemamo drugih primitaka.*Paradoksalno je to da je pritom riječ o vrlo skupom sportu s puno opreme.&nbsp;- Svaki sport na visokoj razini je skup. Jedrenje je specifično jer je osim same opreme koja košta oko 12.000 eura, potrebno je osigurati kombi, trailer i gumenjak kako bi se uopće stiglo do mjesta gdje se održava regata. Dodatno opterećenje je i porezni tretman koji ne priznaje odbitak PDV-a na sportsku opremu, tako da nam je sve 25 posto skuplje negoli bi trebalo.*Elena Vorobjeva nema nikakvih dilema što bi željela raditi jednog dana kada će joj jedrenje biti samo hobi...- Smatram da bi najviše koristi od meni bilo na poziciji trenera, jer sam u sportu provela već 20 godina i prošla uistinu svašta. Završila sam Kineziološki fakultet u Rusiji i nostrificirala svoju diplomu ovdje u Hrvatskoj. Dobro poznajem osnove sportske pripreme, medicine, psihologije… Imam veliko iskustvo i dobro razumijem kako današnje vrhunsko jedrenje u svijetu funkcionira. Velika je, tako, šansa da ću ostati u sportu - zaključila je Elena Vorobjeva.

Bez podrške Hrvatskog jedriličarskog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora, te velikog truda i rada u klubovima koji se bazira na volonterskom radu, jedrenje bi u Hrvatskoj vjerojatno zamrlo - kaže hrvatska olimpijka u klasi ILCA 6

Elena Vorobjeva: Poseban mi je gušt pobijediti jedriličarke s jakim profesionalnim timovima

Pratitelji sporta, čak ni oni površni, neće se iznenaditi kad shvate da se iza imena Sandra Elkasević „krije“ najbolja hrvatska sportašica prošlog desetljeća Sandra Perković.&nbsp;Uostalom, njezin dugogodišnji uspješni trener, a sada i suprug Edis Elkasević, i sam je bio vrhunski atletičar i rekorder u bacanju kugle i dobro je poznat sportskoj javnosti.Sandru zadnjih godina ne viđamo na proglašenjima najboljih hrvatskih sportašica i sportaša. Čini se da su nakon dugogodišnje dominacije Blanke Vlašić i nje same, „vlast“ tamo preuzele osvajačice odličja u borilačkim sportovima. Sandru to, međutim, nimalo ne zabrinjava... - Atletika je kraljica sportova i zasluženo smo Blanka i ja opravdavale taj naziv i još uvijek držimo zajedno uvjerljivo prvo mjesto po broju titula. Izuzetno sam sretna i ponosna što se sport u Hrvatskoj razvija iz godine u godinu, pogotovo u ženskim kategorijama. Već dugi niz godina postižemo vrhunske rezultate i u ostalim sportovima. Mi Hrvati smo borbeni i vatreni, pa je također logično da su naše cure najbolje u borilačkim sportovima. Kako kaže ona naša slavna uzrečica 'Malo nas je al' nas ima' - kaže atletičarka zagrebačkog HAAK Mladost.&nbsp; *Nakon samo jednog natjecanja bez odličja, mnogi su skloni ustvrditi da je Sandrino vrijeme prošlo ili barem vrijeme njezinih vrhunskih rezultata i pobjeda, naročito nakon udaje. No, time se ona previše ne zamara... - Vrijeme će pokazati, a nagađanja prepuštam onima koji se time bave. Da sam ikad razmišljala o tuđim mišljenjima, nikad ne bih bila ovo što jesam jer ono što moj tim i ja radimo teško je i zamisliti, a kamoli ostvariti. Pogotovo u pojedinačnom sportu, gdje u svakom trenutku zbog metra i štoperice točno znate gdje ste u odnosu na prošlu godinu. Za to treba puno vjere, želje i, naravno, sposobnosti.&nbsp; U svojevrsnoj karanteni od 1. siječnja do 15. rujna *Prošla Sandrina sezona bila je uvelike određena ozljedama. Zapravo su one kreirale cijelu njezinu sezonu. One su sada iza nje... - Te ozljede su došle u najgorem trenutku, ali možda i u najboljem - godinu dana pred Olimpijske igre. Nije svako zlo za zlo, zbog toga smo ove godine bili puno oprezniji u radu, treningu i planiranju. Nije prvi put da sam ozlijeđena nastupala i borila se za boje Lijepe Naše, no ovaj put puknuće - prvo zadnje lože, pa onda i desnog skočnog zgloba - ništa nije moglo zaliječiti, osim vremena. Mogu se boriti sa svime, ali ubrzati vrijeme nisam mogla. Iako sam prošle godine ostala bez medalje 'za dlaku' ili u mom slučaju 'za mrežu' na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, sretna sam i ponosna što sam se uopće nakon svega, tik pred samu sezonu, uspjela vratiti u jako dobru formu. Nažalost, mjeseci borbe i bacanja 'bez desne noge' ostavili su traga na samom natjecanju te me spriječili da tehnički izvrtim hitac koji bi mi donio puno toga dobroga - prisjetila se Sandra. *Plan za ovu sezonu bio je odraditi pripreme izvan Zagreba i Hrvatske, negdje u toplijim krajevima, što će se i ostvariti. - Nakon toliko godina treniranja u Hrvatskoj po svim vremenskim uvjetima - kiša, sunce, snijeg, vjetar - odlučili smo promijeniti tu stavku i tražiti samo lijepo vrijeme za trening, kako bih se lakše i bolje mogla posvetiti treningu jer tijelo najviše pati i dodatno se iscrpljuje na hladnoći i neadekvatnim uvjetima za trening. Ove godine imam samo jedan cilj - biti ona prava kad to bude najpotrebnije te se po ne znam koji put opet dati cijela u taj proces. Olimpijske igre u Parizu te mjesec i pol dana ranije Europsko prvenstvo u Rimu su moji ciljevi za ovu godinu te sam od 1. siječnja pa sve do 15. rujna u svojevrsnoj karanteni radi ostvarivanja mojeg sna. *Dvostruku olimpijsku pobjednicu i šesterostruku europsku prvakinju suvišno je pitati koji su joj rezultatski ciljevi na spomenutim natjecanjima, no može li Sandra ponovno bacati preko 70 metara? - Prošle godine sam bila jako blizu da napravim čudo, te sam u tom zanosu i napravila korak previše. Želje i ciljevi su uvijek isti, ali idemo korak po korak. Znam samo da će se u Parizu za ono što ja želim morati jako daleko bacati, na razini Londona 2012. i Rija 2016., i vidjet ćemo koja od nas će to upravo tamo i ostvariti. Spomenutih 70 metara je velika brojka, to je nešto što prije mog dolaska nitko nije bacio 30 godina i uvijek se taj rezultat mora poštovati i ne smije se olako shvaćati. Uvijek je tih 70 respektabilna brojka. Svaki hitac preko 67 metara je vrlo vrijedan i velika je borba da se dođe u takvu formu. Mi radimo, mi sanjamo, mi želimo i dat ćemo sve da naši navijači budu najponosniji. Bez kalkuliranja na natjecanjima *Europsko prvenstvo i Olimpijske igre u istoj godini… - … nije nešto što u atletici nismo vidjeli i ranije. EP 2012. u Helsinkiju i EP 2016. u Amsterdamu su također bili mjesec, mjesec i pol dana prije Igara. Dosta sportaša kalkulira, ali ja nikad nisam bila jedna od njih, ni tada ni prije. Ja idem braniti svojih šest europskih titula u Rim, te potom u bazu za OI u Parizu braniti svoja dva olimpijska zlata.&nbsp;*Broj natjecanja u sezoni je i inače velik, a Sandra zna optimalan broj nastupa za bacačice diska, odnosno za nju samu. - Mislim da je brojka od 15 nastupa i više nego odlična. Zavisi o kojim se natjecanjima radi i u kojim se gradovima održavaju jer ponekad je teško, kao što će meni biti ove godine, letjeti u Shenzhen 30 sati, pa u Eugene 30 sati u razmaku od tri tjedna. Moguće je i više natjecanja, ako se to uspije uskladiti s treningom, ali od 12 do 15 je broj koji mi uvijek nekako zabilježimo jer nastupamo samo na najjačim natjecanjima. To mi najviše odgovara po načinu pripreme i motivacije za glavna natjecanja. *Natjecanje diskašica je postalo natjecanje senzacionalnih finala i senzacionalnih svjetskih prvakinja. Čini li se samo zbog toga da se konkurencija u tvojoj disciplini jako zaoštrila ili je ona posljednjih godina uistinu veća nego prije 10 godina? - Ni to nije ništa što nismo vidjeli ranije, rekla bih. I prije mog dolaska su se na godišnjoj bazi mijenjale prvakinje sve dok ja 2010. nisam došla na tron i od tada su imena pobjednica poznata. Bacanje diska je sada na zavidnoj razini i to me čini izuzetno ponosnom na moj doprinos sportu jer sam svima pokazala put kako se disk može baciti 70 metara. *Da je samo gledateljica atletskih natjecanja, Sandra ne zna koja bi joj trenutno bila najdraža diskašica... - Iskreno, nemam ni jednu kojoj se trenutno divim, a da ta jedna nisam ja sama. Ovo možda zvuči bahato, ali to zaista nije tako. A kad gledamo druge discipline, zaista se cijelim svojim tijelom i dušom divim jamajčanskoj sprinterici Shelly-Ann Fraser-Price. Da sam samo gledateljica, ona bi mi bila apsolutna zvijezda, kao što to i sada je. Svake godine ulaganje u nešto novo *Svojedobno je naša najbolja atletičarka imala velike primjedbe na status bacanja diska na mitinzima Dijamantne lige, kao i na propozicije. I dalje je vrlo raspoložena za komentiranje atletskih pravila. - Dugo sam u Dijamantnoj ligi i pravila se konstantno mijenjaju iz sezone u sezonu. Od skupljanja bodova, preko četiri ili šest hitaca, pobjede koju nosi zadnji hitac, do toga da samo tri najbolje bacaju zadnji hitac i to obrnutim redoslijedom… Od toga da je zadnji miting najvažniji, do toga da priprema za hitac traje samo 30 sekundi, a suci ne znaju kada da počnu mjeriti vrijeme, pa je znalo biti i neispravnih pokušaja upravo zbog toga. Ali, eto, sve smo preživjeli. S godinama sam shvatila da se jedino sustav razmišljanja ne može promijeniti jer, nažalost, kao i svugdje, ponekad sport vode oni koji sport nikad nisu ni vidjeli. Svoju energiju i snagu moram usredotočiti na sebe i svoje rezultate, a ne opterećivati se stvarima na koje ne mogu utjecati.&nbsp;*Sandra smatra da još uvijek u Hrvatskoj nema sve ono što bi kao najbolja sportašica posljednjeg desetljeća trebala imati, ali priznaje da nije ni daleko od toga. - Imam ono što sam sama stvorila i što sam sama skupljala sa svojim timom. Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski atletski savez su tu, naravno, bili od pomoći, ali da ne trajem toliko dugo i da svake godine ne uložimo u nešto novo, ne bih imala sve što trebam. Ni sada nemam sve, ali mislim da ću za koju godinu imati baš sve. Iako smo i sada jako blizu. *Status atletike u hrvatskoj javnosti i medijima, međutim, nije željela komentirati. - Ne opterećujem se time. Nije na meni da to komentiram, postoje savezi i institucije koje se time bave. Ja sam zadovoljna svojim imenom, svojim rezultatima, pristupom radu i opravdavanju svojeg postojanja kao hrvatske sportašice zbog koje se hrvatska himna orila u više gradova svijeta. 'Hrvatska u Parizu može nadmašiti Rio' *Naša najbolja atletičarka još ne razmišlja o karijeri nakon sportske karijere jer je to, kako kaže, još jako daleko...- Ja sam još uvijek profesionalna bacačica diska i ne namjeravam još završiti svoju karijeru. Ne razmišljam čime bih se mogla baviti u budućnosti jer svoju budućnost još uvijek vidim ovdje gdje trenutno jesam. Ljubav, ponos i rad ne napuštaju se tako lako. *Znamo sve o Sandrinim ambicijama na Olimpijskim igrama u Parizu, no što ona očekuje od cijele hrvatske sportske delegacije u glavnom gradu Francuske? - Od svih nas očekujem da pozitivno iznenadimo svojim rezultatima. Pariz je lijep grad, Francuzi su prava sportska nacija i znam da smo mi nakon Tokija spremni u 'normalnim' uvjetima pokazati se u još boljem svjetlu i nadmašiti igre u Riju. Bit će to jako teško, ali ja vjerujem u nas jer mi smo posebna nacija. Samo je jedna Hrvatska! - zaključuje Sandra Elkasević najavu olimpijske 2024. godine.&nbsp;

clanci-slike/Sandra_Hanžek_Brandjolica-BHM.jpg

Ja sam još uvijek profesionalna bacačica diska i ne namjeravam još završiti karijeru. Ne razmišljam čime bih se mogla baviti u budućnosti jer svoju budućnost još uvijek vidim ovdje gdje trenutačno jesam - kaže najbolja hrvatska atletičarka

Sandra Elkasević: U Rim idem braniti šest europskih titula, a u Pariz dva olimpijska zlata

Više od 200 djece predškolskog uzrasta iz sedam zagrebačkih vrtića natjecalo se u tri sporta: atletici (trčanje na 50 m, skok u dalj, skok u vis), malom nogometu i rukometu u vrtiću Vrtko. Ovaj projekt prije dva desetljeća inicirao je Hrvatski olimpijski odbor, a proveo ga je Sportski savez grada Zagreba.- Ovo je 20. po redu Olimpijski festival dječjih vrtića, gdje mi u Olimpijskom odboru kroz sportske programe upoznajemo djecu sa svim sportovima i olimpijskim disciplinama - izjavio je direktor HOO-ova Ureda za programe sporta na lokalnoj razini Hrvoje Balen te dodao:- Posljednje tri godine Vlada RH i Hrvatski olimpijski odbor ulažu sve veća sredstva u lokalni sport jer su upravo lokalni klubovi baza u kojoj se u početku skupljaju mali sportaši, da bi se kasnije došlo do nacionalnih selekcija iz koje će se stvarati budući olimpijci. Vjerujem da će i iz ove baze malih sportaša proizaći poneki hrvatski olimpijac! Ovogodišnji Olimpijski festival dječjih vrtića u "hrvatskoj metropoli" organizirao je Sportski savez grada Zagreba.- Za djecu je jako važno da se od najranije dobi upoznaju sa sportovima i razvijaju sportski duh. Kroz sport se socijaliziraju, stječu prijateljstva, radne navike, nauče se pomagati jedni drugima u nevolji, a to su vrijednosti koje će im koristiti u svakodnevnom životu bez obzira na to hoće li postati profesionalni sportaši ili ne. Gradskom sportskom savezu su ovakve sportske manifestacije imperativ jer iz baze sportskih klubova radimo selekciju i stvaramo vrhunske sportaše, testiraju se psihomotoričke sposobnosti i usmjeravaju se talentirana djeca u određene sportove. Sport treba biti dostupan svima i sportski klubovi potiču na sport sve. Izlazi se u susret i roditeljima koji imaju više djece - izjavio je predsjednik Sportskog saveza grada Zagreba (SSGZ) Vjekoslav Šafranić. Uz njega, na događaju su bili i glavna tajnica SSGZ-a Suzana Šop te članovi Upravnog i Nadzornog odbora udruge.- Dječji vrtići su centri gdje se grade temelji budućih sportskih zvijezda. Kroz igru, vježbanje i učenje pravila fair playa, naša djeca stječu vrijedna iskustva koja će ih pratiti kroz cijeli život. Današnji festival je prilika da pokažemo podršku našoj djeci dok se natječu, ali i da slavimo njihov trud, rad i upornost - izjavila je glavna tajnica SSGZ-a Suzana Šop.&nbsp; Bile su ovo prave male Olimpijske igre, a najvažnija poruka djeci bila je da nije važno pobijediti, važno je sudjelovati i da li ste se borili časno. Podignuta je olimpijska zastava -zastava prijateljstva. Upaljen je i olimpijski plamen, a olimpijsku baklju nosila su djeca iz svih vrtića - po jedan predstavnik iz svakog. Na kraju natjecanja podijeljene su i olimpijske medalje za natjecatelje. Osim duha olimpizma, ovom se akcijom promiče i prijateljstvo, razumijevanje različitosti, nenasilje i natjecanje u duhu fair playa. Djeca se potiču i na sustavno tjelesno vježbanje i uključenje u sportske aktivnosti koje su važne, kako za fizičko, tako i za psihičko zdravlje svakog pojedinca.- Ovo je vrlo važan događaj, općenito za Zagreb i Hrvatsku, za djecu i sport jer je ovo primjer kako od najranije dobi potičemo djecu da se uključe u sportske aktivnosti koje su važne za zdravlje. Na ovaj način učimo djecu kako je važno sudjelovati u natjecanjima na fer način te se promiče najpozitivnija praksa i energija. Važno je da se kreću i budu aktivni kako bi se spriječilo da djeca budu pretila te kako bi izbjegli i druge bolesti koje se povezuju s nedostatkom tjelesne aktivnosti - kazala je zamjenica pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Kristina Singer. U natjecanju je sudjelovalo sedam gradskih dječjih vrtića: Dječji vrtić "Bajka" s Trešnjevke, Dječji vrtić Grigora Viteza iz Rudeša, Dječji vrtić "Maleni talenti" iz Remeta, Dječji vrtić "Malešnica", Dječji vrtić "Srednjaci", Dječji vrtić "Sunčana" iz Španskog te Dječji vrtić "Vrbik".

Zagreb, 8. svibnja 2024. - Olimpijski duh zahvatio je one najmlađe. Veliko uzbuđenje vladalo je u Domu odbojke "Bojan Stranić" u Zagrebu na jubilarnom 20. Olimpijskom festivalu dječjih vrtića pod motom „I ja ću biti olimpijac“.

Čak 200 djece sudjelovalo na 20. Olimpijskom festivalu dječjih vrtića u Zagrebu

Na simpoziju, koji će se održati u četvrtak 9. svibnja 2024. godine s početkom u 10 sati u dvorani Specijalne bolnice Agram na 7. katu, govorit će ugledni kardiolozi:&nbsp;&nbsp;•	prof. dr. sc. Robert Bernat, predstojnik kardiologije u Marienhospital u Aachenu&nbsp;•	akademik Davor Miličić, predsjednik Hrvatskog društva kardiologa, predstojnik kardiologije KBC Rebro•	prof. dr. sc. Tomislav Letilović, predstojnik kardiologije KB Merkur•	prof. dr. sc. Jozica Šikić, interventna kardiologinja KB Sv. Duh,&nbsp;&nbsp;kao i drugi eminentni sudionici. Moderator simpozija je prim. dr. sc. Mladen Jukić, vrsni kardiolog i ravnatelj Specijalne bolnice AGRAM, ovom prigodom i u ulozi domaćina skupa.Za sve informacije zainteresirani se mogu javiti na e-mail tajnice Zdravstvene komisije HOO-a i voditeljice zdravstvene skrbi sportaša mr. pharm. Mimi Vurdelja (mimi.vurdelja@hoo.hr). PROGRAM SIMPOZIJA „IZNENADNA&nbsp;SRČANA SMRT“ 10:00 - 10:30&nbsp;&nbsp;&nbsp;Otvaranje simpozija, pozdravi dobrodošlice&nbsp; 10:30 - 10 :50&nbsp;&nbsp;„Prevencija aritmija kod sportaša - je li moguća pouzdana&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;zaštita bez nepotrebnih ograničenja?“&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;prof. dr. sc. Robert Bernat&nbsp;10:50 - 11:10&nbsp;&nbsp;„Transtiretinska amiloidna kardiomiopatija 'crni labud' u&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;dijagnostici hipertrofijske kardiomiopatije“				 akademik Davor Miličić11:10 - 11:30&nbsp;&nbsp;„Cijelogenomska analiza u prevenciji iznenadne srčane smrti“&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;prof. dr. sc. Dragan Primorac11:30 - 11:50&nbsp;&nbsp;„Kardiovaskularna smrtnost hrvatskih olimpijaca„&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;prof. dr. sc. Tomislav Letilović 12:00 - 12:20&nbsp;&nbsp;Pauza za kavu / Coffee break&nbsp; 12:20 - 12:40&nbsp;&nbsp;„EKG u sportu“ - prof. dr. sc. Vjekoslav Radeljić12:40 - 13:00&nbsp;„Kompromitirajuće valvularne greške kod profesionalnih sportaša“&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;prof. dr. sc. Jadranka Šeparović Hanževački13:00 - 13:20&nbsp;„Akutni koronarni sindrom u profesionalnih sportaša" - prof. dr. sc. Jozica Šikić13:20 -13:40&nbsp;&nbsp;„Neinvazivni kardiovaskularni imidžing kod profesionalnih&nbsp;sportaša“&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;prim. dr. sc. Mladen Jukić13:40 -14:10&nbsp;&nbsp;„Iznenadna srčana smrt - kako popraviti stanje u natjecateljskom i&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;rekreativnom sportu“&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Što smo do sada učinili? - prof. dr. sc. Šime Manola&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;Što trebamo popraviti? - prof. dr. sc. Zdravko Babić&nbsp; 14:10&nbsp;&nbsp;&nbsp;Zaključci simpozija 14:30&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;RUČAK&nbsp;

clanci-slike/Specijalna-bolnica-Agram.jpg

Zagreb, 7. svibnja 2024. - Zdravstvena komisija HOO-a i Specijalna bolnica Agram priređuju jedinstveni simpozij na temu „Iznenadna srčana smrt“, na kojem će biti prezentirana i problematika takvih pojava u području sporta.

U četvrtak u Specijalnoj bolnici Agram u Zagrebu jedinstveni simpozij na temu "Iznenadna srčana smrt"

Tražila se ulaznica više za iznimno zanimljivu i poučnu priču o svjetskom fenomenu koji je Hrvatskoj osigurao čak 131 medalju sa svjetskih i europskih natjecanja, odnosno olimpijskih igara; stručnjaku koji je dokazao kako se skromnošću i radom može iz Hrvatske, iz splitske Radunice, napraviti velika globalna priča. Kad je sport u pitanju - i najveća!Premijeru filma kojemu je puni naziv Legende hrvatskog sporta - nepoznato o poznatima: TONI TOMAS “Splitsko zlato”, a koji je treći po redu iz serijala o najvećim hrvatskim trenerima, nakon prvog posvećenom legendarnom Miroslavu Ćiri Blaževiću (2022.) i drugog koji je u glavnoj ulozi imao Nikolu Bralića, vrhunskog trenera braće Sinković (2023.), uživo su u splitskom teatru uveličali upravo Toni Tomas, gotovo svi najbolji hrvatski taekwondoisti, bivši i aktualni, nositelji svjetskih, europskih i nacionalnih odličja, brojni suradnici koji su mu bili golema potpora (i još jesu) na putu do najvećih sportskih visina, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, jedan od najzaslužnijih pojedinaca za pokretanje i realizaciju ovog izvrsnog sportskog serijala Petar Čavlović, glavni urednik Sportske televizije Jura Ozmec, osnivač i direktor kompanije Naše klasje i brenda „Aurelia svježa tjestenina“, ujedno i domaćin projekta Zoran Šimunić, župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban, splitski gradonačelnik Ivica Puljak, predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza Anto Nobilo, dopredsjednik Hrvatskog taekwondo saveza Dragan Primorac te niz ostalih poznatih imena iz hrvatskog sportskog i društvenog života. - Najviše me je iznenadila Tonijeva nevjerojatna samodisciplina i odricanje od bilo kojeg načina života koji nije sportski. Primjerice, tijekom snimanja, potpuno smo se prilagođavali&nbsp;njegovim treninzima, dizali smo se u 5 ujutro, išli na Marjan, pratili njega i njegove sportaše doslovno cijeli dan. Ono što me oduševilo kod Tonija, također vrijedi kazati, njegova je nevjerojatna skromnost. I zanimljivo je da sam to primijetila i kod pokojnog Ćire Blaževića koji je bio protagonist našeg prvog filma te Nikole Bralića kojemu je bio posvećen drugi. Svi ti ljudi koji su ostvarili svjetske uspjehe su najjednostavniji, najskrominiji. I poseban je užitak bio raditi s njima - naglasila je scenaristica i redateljica Irena Škorić. Ova inspirativna priča je snimana u Splitu, Zagrebu te u Drinovcima (BiH). Redateljica i scenaristica je uspjela izvući iz sugovornika emociju i brojne detalje koji su neodvojive sastavnice kontinuiranih uspjeha ove splitske, odnosno hrvatske, kovačnice najsjajnijih svjetskih medalja. Uspjesi Tonija Tomasa i njegovih sportaša te suradnika zahvaljujući ovom vrijednom dokumentarcu preneseni su i na veliko platno, što predstavlja vrlo važan doprinos promociji hrvatskog sporta i sportske kulture.&nbsp; - Hvala HOO-u, Sportskoj televiziji i Hrvatskom taekwondo savezu koji je pokrenuo i realizirao priču oko ovog filma. Jedino što mi nije drago je da imam tek 43 godine, a da je film već o meni napravljen - nasmijao je publiku glavni protagonist filma Toni Tomas.- To ne znači da je ovo kraj, nadam se da ćemo nastaviti jednako uspješno i dalje te da ćemo imati razloga snimati i nastavak. Velika mi je čast što je film o meni napravljen nakon pokojnog Ćire Blaževića i gospodina Nikole Bralića, stvarnih velikana hrvatskog sporta. Drago mi vidjeti ovdje na premijeri sve vas koji su me podržavali svih ovih godina i bez kojih ne bi bio danas ovdje gdje jesam. Iako su mu, kako je i sam u govoru naglasio, tek 43, Toni Tomas je već sada najuspješniji hrvatski taekwondo trener svih vremena. I oni koji možda taj podatak nisu iščitali iz sjajne bilance uspjeha hrvatske taekwondo reprezentacije i Taekwondo kluba Marjan, brzo su uvidjeli već iz prvih scena 75-minutnog filma koji je oduševio gledatelje na premijeri u splitskom kazalištu. I oni koji prije početka filma nisu bili upoznati s “tajnama” uspjeha hrvatskog taekwondoa, ubrzo su shvatiti zbog čega je Tomas svjetski fenomen, zbog čega nije samo veliki trener nego i sportski menadžer. - Zahvaljujem HOO-u i Sportskoj televiziji što su prihvatili da budemo domaćini i ovog trećeg filma iz serijala Nepoznato o poznatima - hrvatske sportske legende, autorice Irene Škorić. Sustavno podržavamo kulturu i sport pa me premijera filma o splitskom sportašu u splitskom HNK ispunila osobitim ponosom. Svijet Hrvatsku pozna po ljepoti krajolika, turizmu i sportašima. Stoga sam istovremeno ispunjen i zadovoljstvom, da sam se kao poduzetnik s tridesetogodišnjim iskustvom, našao u prilici da domaćinstvom premijere podržim sport i ovaj hvalevrijedan projekt koji ostavlja trajni dokument o sportašima koji nas čine prepoznatljivima - dodao je domaćin premijere Zoran Šimunić, ujedno i prvi čovjek tvrtke Naše klasje te brenda “Aurelia svježa tjestenina". Film je snimljen u suradnji i uz potporu Hrvatskog olimpijskog odbora, Sportske televizije, Umjetničke organizacije Noć hrvatskog filma i novih medija, dok je koproducent filma Merkur osiguranje d. d. Nakon svjetske premijere održane večeras u HNK Split, svi zainteresirani ovu će inspirativnu priču moći prvi put pogledati pogledati već na sam blagdan Sv. Dujma, u utorak 7. svibnja, s početkom u 20 sati u programu Sportske televizije.

Toni Tomas u društvu predsjednika HOO-a Zlatka Mateše i njegove supruge Blanke 

Split, 5. svibnja 2024. godine - Više od 550 gledatelja uživo je večeras u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu svjedočilo svjetskoj premijeri izvrsnog dokumentarnog filma redateljice i scenaristice Irene Škorić o našem sportskom fenomenu, hrvatskom izborniku i osnivaču Taekwondo kluba Marjan Toniju Tomasu.

Svjetska premijera filma o Toniju Tomasu redateljice Irene Škorić oduševila brojne uglednike u ispunjenom splitskom HNK

Predsjedavala je čelnica Komisije Morana Paliković Gruden, a u radu sjednice sudjelovalo je još šest (od ukupno 11) članova: Mirna Rajle Brođanac, Linda Antić Borak, Margareta Puškarić, Ratko Cvetnić, Valentina Bifflin i Tea Rožman Svedrović, kao i tajnica Komisije Mia Baćić.&nbsp;Uvodnu riječ u sjednicu Komisije dala je predsjednica Morana Paliković Gruden, istaknuvši pritom važnost međusobne suradnje dionika u sportu i institucija koje se bave temom ravnopravnosti u sportu. Najavila je i edukativnu radionicu u okviru projekta 'Glas žena u sportu' koja će se održati sredinom mjeseca u Dubrovniku, kao i konferenciju na istu temu planiranu za kraj godine. Paliković Gruden istaknula je i široki spektar djelovanja vezan uz temu ravnopravnosti u sportu koji uključuje i navijačko nasilje, vršnjačko nasilje, komunikaciju, medijsku suradnju kao i društvene mreže.&nbsp;&nbsp;Pod 2. točkom dnevnog reda sjednice prihvaćen je Plan rada Komisije za nadolazeće razdoblje. Predsjednica Komisije istaknula je kako Mrežu koordinatorica treba ojačati te da takav sustav ima još samo u Francuskoj. Linda Antić Borak nastavit će se baviti Mrežom koordinatorica, Tea Rožman Svedrović prezentacijom teme u medijima i suradnjom s medijima, a tajnica Komisije osmišljavanjem profila i sadržaja za društvene mreže te daljnjom suradnjom s medijima.Tajnica Komisije Mia Baćić izvijestila je kako je dosad u okviru projekta „Glas žena u sportu“ održano šest edukativnih radionica u Rijeci, Zagrebu, Splitu, Osijeku, Šibeniku i Puli, uz odličan odaziv sportašica, sutkinja te djelatnica u sportskoj administraciji. Iduća radionica u pripremi je za 17. svibnja u Dubrovniku. Jednako tako, tajnica Komisije izvijestila je i o sudjelovanju na skupu Erasmus+ projekta “Women4Sport” koji promovira ravnopravnost žena u sferama top menadžmenta i rukovodećih pozicija olimpijskih odbora u državama Zapadnog Balkana. Koordinator dvogodišnjeg projekta je Olimpijski odbor/komitet BiH.Zaključeno je kako sportske organizacije igraju ključnu ulogu u oblikovanju sportske kulture i promicanja jednakosti u sportu, međutim, u mnogim od ovih organizacija žene su nedovoljno zastupljene na upravljačkim i općenito - pozicijama moći. Na događaju je sudjelovalo više od 50 predstavnika olimpijskih odbora, sportskih organizacija, sveučilišnih profesora, kao i članica Komisija za ravnopravnost spolova spomenutih institucija. Pod točkom razno predsjednica Paliković Gruden izvijestila je o mogućnosti suradnje s Europskim ženskim lobijem (EWL) najvećom krovnom organizacijom ženskih udruga u Europskoj uniji, koja predstavlja ukupno više od 2000 organizacija. (hoo)

clanci-slike/komisija-ravnopravnost-spolova-svibanj.jpg

Zagreb, 6. svibnja 2024. - U središnjim prostorijama HOO-a u Zagrebu održana je 6. sjednica HOO-ove Komisije za ravnopravnost spolova u sportu.

Održana 6. sjednica HOO-ove Komisije za ravnopravnost spolova u sportu

U finalu kategorije do 70 kg 22-godišnja Cvjetko ogledala se s Austrijankom Michaelom Pollers, inače, finalisticom posljednjih Olimpijskih igara. Polleres je dvaput bacila Cvjetko i drugog natjecateljskog dana osvojila za Austriju drugo zlato . Cvjetko je prethodno svladala Šveđanku Idu Eriksson te Britanke Kelly Petersen Pollard i Katie-Jemmimu Yeats-Brown.Dubrovkinja je imala veliki zadatak u borbi za brončanu medalju, s obzirom na to da ju je s druge strane čekala brončana s EP-a u Zagrebu Talijanka Savita RUSSO od koje je izgubila u drugom kolu. Oberan je izvršila veliki pritisak na svoju protivnicu da bi Russo „pokupila“ dvije opomene na početku borbe. S minutom i pol do kraja, brza promjena smjera izbacila je Russo iz ravnoteže i ona je pala prema natrag, ali s obje ruke spuštene iza sebe. Waza-ari je postignut i odmah nakon njega treća opomena za Talijanku. Oberan je istrčala s strunjače u zagrljaj treneru, oduševljena medaljom i ukupnim nastupom. Oberan je imala veliki izazov u borbi za brončanu medalju, budući da ju je s druge strane čekala brončana s EP-a u Zagrebu, Talijanka Savita Russo, od koje je izgubila u drugom kolu. Oberan je izvršila veliki pritisak na suparnicu, da bi Russo „pokupila“ dvije opomene na početku borbe. S minutom i pol do kraja, brza promjena smjera izbacila je Russo iz ravnoteže i ona je pala prema natrag, ali s obje ruke spuštene iza sebe. Wazari je postignut i odmah nakon njega treća opomena za Talijanku. Oberan je istrčala sa strunjače u zagrljaj treneru, oduševljena medaljom i ukupnim nastupom.Dubrovkinja je u eliminacijskim borbama bila bolja od Flavije Favorini (ITA), Zulhumar Dashikove (TKM) i Prisce Awiti Alcarez (MEK), a poražena je od Dali Lilušvili (AIN).Na IJF-ovu Grand Slamu u Dušanbeu nastupilo je 390 judaša i judašica iz 65 država, a berba bodova i kvalifikacije za Olimpijske igre nastavljaju se kroz dva grand slama i Svjetsko prvenstvo. Hrvatski olimpijski odbor čestita judašicama Lari Cvjetko i Ivi Oberan osvajanje srebrnog i brončanog odličja na IJF-ovu Grand Slamu u Tadžikistanu!

Lara Cvjetko i Iva Oberan s odličjima (foto: HJS)

Dušanbe, 4. svibnja 2024. - Na judaškom Grand Slamu u Tadžikistanu od 3. do 5. svibnja Lara Cvjetko (JK Solin) osvojila je srebrno odličje, a Iva Oberan (JK Župa dubrovačka) okitila se brončanim.

Lara Cvjetko osvojila srebrnu, a Iva Oberan brončanu medalju na judaškom Grand Slamu u Tadžikistanu

Rođen je 1947. godine u Splitu, gdje je u istoimenom rukometnom klubu deset godina kasnije započeo igračku karijeru. Nosio je dres RK Split od 1964. do 1968. godine, a od 1968. do 1972. nastupao je za RK Zagreb. Nakon igračke karijere bavio se trenerskim poslom (od 1973.) i uglavnom je vodio ženske klubove. Bio je trener splitskih klubova Split, Dalma i Split Kaltenberg, a također i dugogodišnji izbornik ženskih reprezentacija Jugoslavije i Hrvatske. S reprezentacijom Jugoslavije je 1990. godine osvojio srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu, pridodavši joj i zlato s Mediteranskih igara 1991. godine. S hrvatskom reprezentacijom je 1993. osvojio zlatnu, a 1997. godine srebrnu medalju na Mediteranskim igrama.&nbsp;Legenda splitskog, dalmatinskog i hrvatskog rukometa, prof. dr. sc. Srhoj bio je iznimno važna osoba u svijetu rukometa, ali i u akademskoj i znanstvenoj zajednici, posebno na kineziološkim fakultetima diljem Hrvatske i svijeta. Prepoznatljiv, stručan, autoritativan, s trima bogatim karijerama - igračkom, trenerskom i znanstvenom - ostavio je dubok gdjegod je igrao ili radio.Za sportske zasluge te nastavni i znanstveni rad dobio je brojna priznanja i nagrade.&nbsp;Dobitnik je HOO-ove Nagrade "Matija Ljubek" za životno djelo 2007. godine, a Državna nagrada za sport "Franjo Bučar" uručena mu je 2022. godine. Te godine primio je i najveće priznanje Splitskog saveza športova - Trofej "Fabjan Kaliterna". Godine 1993. izabran je za hrvatskog trenera godine, i to prema izboru sportskih novinara u tradicionalnoj anketi Sportskih novosti, a iste godine dobio je&nbsp;i Povelju Splitskog saveza športova. Hrvatski olimpijski odbor (HOO) izražava duboku sućut obitelji, rodbini i prijateljima preminule rukometne legende Vatromira Srhoja! &nbsp;

Zagreb, 4. svibnja 2024. - U 77. godini napustio nas je prof. dr. sc. Vatromir Srhoj, legendarni rukometaš, rukometni trener i znanstvenik.

U 77. godini preminuo legendarni rukometaš, trener i znanstvenik Vatromir Srhoj

Luka Modrić sa suigračima u središtu Madrida proslavio naslov španjolskog prvaka

Mili Poljičak bez naslova u singlu u Doboju, Francuz u finalu do pobjede u dva seta

Hrvatska rukometna reprezentacija gluhih postala je prvak Europe!

IPL REPORTAŽA | Nazorovi »Splash Brothersi« otkrivaju tajnu dobrog šuta

SNOOKER – PH3 TURNIR – NAJAVA

Seniori: Svjetski prvak za kraj nastupa na Gjensidige kupu

1. kolo Zagrebačke lacrosse lige je iza nas, a inicijativu je preuzela muška selekcija ...

Anđelo Kvesić, Ivan Martinac i Ema Sgardelli europski prvaci, Ivan Kvesić brončani, Daniela Topić europska prvakinja u parakarateu, Stipe Barić doprvak

dana

sati

minuta