Milan Nenadić rođen je 12. kolovoza 1943. godine u Drenovcu kraj Petrinje. Vrlo rano, s 15 godina, započeo je hrvačku karijeru u Hrvačkom klubu Radnik, danas Gavrilović iz Petrinje. U mlađim uzrastima postigao je odlične rezultate u međunarodnoj i domaćoj konkurenciji.

Prvak Jugoslavije grčko-rimskim načinom bio je 1967., 1969., 1970., 1971., 1973. i 1975. godine. Debi na međunarodnoj sceni Nenadić je imao 1965. godine na Svjetskom prvenstvu u finskom gradu Tampereu, gdje je zauzeo peto mjesto. Sljedeće godine na Svjetskom prvenstvu u Ohiju ponovno je bio peti, a na Europskom prvenstvu u Essenu (Njemačka) - osmi. Godine 1967. Milan Nenadić se okitio prvom medaljom na velikim natjecanjima. Na Mediteranskim igrama u Tunisu osvojio je brončanu medalju, a na prvenstvu Europe je zauzeo peto mjesto. Već 1968. godine Milan Nenadić postiže veliki uspjeh osvajanjem drugog mjesta na Europskom prvenstvu u Vasterasu. Iste godine sudjeluje i na Olimpijskim igrama u Ciudad de Mexicu, gdje je u četvrtfinalu izgubio od Poljaka Adama Ostrowskog i na kraju zauzeo 7. mjesto.

Naredne 1969. godine Nenadić ponovno ostvaruje odlične rezultate na međunarodnoj sceni, a na domaćem parteru gotovo da mu nema ravna. Ta godina mu je po rezultatima zasigurno najbolja u karijeri. Na Svjetskom prvenstvu u argentinskoj Mare del Plati osvojio je brončanu medalju, a na prvenstvu Europe u Modeni postao je europski prvak. Datum 5. lipnja 1969. godine ostat će velikim slovima upisan u povijest hrvatskog hrvanja. Tog se dana Nenadić prvi put popeo na europsko postolje, a da slavlje bude kompletno pobrinuo se Josip Čorak, koji je na istom natjecanju postao europski prvak.

Šampionski niz, identičan po rezultatima na velikim natjecanjima, Nenadić je nastavio i 1970. godine. Ponovno je prvak Europe u srednjoj kategoriji na natjecanju koje je održano u Istočnom Berlinu. U istoj kategoriji i iste godine u kanadskom gradu Edmontonu ponovno osvaja brončanu medalju.

Godine 1971. Milan Nenadić ponovno nastupa na Mediteranskim igrama i donosi medalju. Na igrama u Izmiru osvojio je srebrnu medalju, a na prvenstvu Europe je bio šesti. Ubrzo je ostvario san svakog sportaša - na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu okitio se brončanom medaljom. Uvažavajući sva velika natjecanja, u prvom redu svjetska i europska prvenstva, pred nastupom i olimpijskom medaljom sva priznanja i trofeji ipak su sporedni.

U srednjoj kategoriji grčko-rimskim načinom na ovim Igrama od njega su zaista bili bolji hrvači svjetske klase - Anatolij Nazarenko iz Sovjetskog Saveza i Csaba Hegeduš iz Mađarske. Prema pisanju ondašnjeg tiska, pred ovom dvojicom hrvačkih velikana Nenadić nije imao nikakvih šansi. Međutim, sama činjenica da se Nenadić našao na jednom od mjesta pobjedničkog postolja dovoljno govori o njemu kao sportašu i hrvaču. Ostvario je sportski san koji je mnogima tijekom karijere, pa i medijski poznatijim sportašima od njega, ostao doista samo neostvareni san.

Iduće, 1973. godine, na Svjetskom prvenstvu u Teheranu postaje svjetski doprvak i prema pisanju tiska, nastupa u top-formi. Na ovom natjecanju, prema svemu je trebao osvojiti zlatnu medalju, ali suci su imali završnu riječ.

Godine 1974. na Svjetskom prvenstvu u poljskim Katowicama bio je četvrti, ali sada već, s prijeđenih 30 godina života, postaje izvjesnije da je zenit karijere prošao. Na domaćoj sceni pojavljuje se Momir Petković, koji je sve bolji i bolji. Nenadić se od tada rjeđe pojavljivao na međunarodnoj sceni, a posljednji naslov prvaka Jugoslavije osvojio je 1975. godine. Još je neko vrijeme bio aktivan, a onda se u drugoj polovici sedamdesetih godina oprostio od aktivnog hrvanja. Po završetku karijere bio je uspješan trener hrvanja, između ostalog trenirao je i Vladu Lisjaka kada je na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. osvojio zlatnu olimpijsku medalju.

Posljednji ispraćaj Milana Nenadića bit će u petak (19. siječnja) u 15 sati na groblju u Zrenjaninu. (hoo/jg)


Hrvatski olimpijski odbor (HOO) izražava duboku sućut obitelji, rodbini i prijateljima legendarnog olimpijca Milana Nenadića!