Donosimo priču o sportskim kampovima koji impresioniraju ne samo brojem i kvalitetom sudionika, već i ozbiljnim efektom na predsezonsku popunjenost turističkih kapaciteta

U hrvatskom je sportu puno sportskih kampova, od nogometnih preko košarkaških i rukometnih do onih borilačkih, i svi oni imaju svoju pedagošku i animacijsku vrijednost. Neki veću, neki manju, no dobro je da se događaju i da su neka vrsta poticaja i našoj mladeži da se bavi sportom.

No, ovo je priča o onim kampovima koji impresioniraju ne samo samo brojem i kvalitetom sudionika, već i ozbiljnim efektom na predsezonsku popunjenost turističkih kapaciteta. A sva tri se održavaju u istom gradu (Poreču), istarskom turističkom biseru u kojem su shvatili da je sportski turizam vrlo vrijedan. Nije ekskluzivan ali može biti masovan i, kao takav, također doprinosi promociji Hrvatske kao primamljive turističke destinacije.

TRADICIJA KARATAŠKOG KAMPA

Ovo je priča o porečkom karataškom, džudaškom i hrvačkom kampu, svojevrsnim odgojno-obrazovnim ali i razvojnim skupovima sportaša i njihovih učitelja ne samo za mlade sportaše već i za one sazrele.

Krenimo s onim najranije začetim, a to je onaj karataški o kojem smo pričali s predsjednikom Hrvatskog karate saveza, ujedno i glavnim tajnikom Europskog karate saveza, Davorom Cipekom.

- Krenuli smo 2013. u Umagu, no kako je taj kamp neprestano rastao od 2019., njihova infrastruktura to više nije mogla pratiti. I zato smo se preselili u Poreč koji ima sjajnu dvoranu Žatiku, ali i gradonačelnika Lorisa Peršurića, čovjeka koji ima osjećaj za sport i sportski turizam. Nakon pandemije koronavirusa počeli smo graditi i Ligu mladih, pa smo ove godine u osam dana imali ukupno 5000 ljudi. Među njima je bilo 3800 sportaša i sportašica, svih uzrasta, od klinaca do mlađih seniora, iz 73 države s pet kontinenata. Imali smo i 400 trenera, plus 140 sudaca i niz članova delegacija i tako smo dobili brojku od 5000. A to vam je 5000 mobitela, 5000 profila na društenim mrežama, to su milijuni fotografija plaža, grada... Šefica prodaje u hotelima koje koristimo kaže da jako puno ljudi ostane nakon kampa u Poreču, a i dobar dio se vrati s obiteljima. Cipekova primarna ideja organiziranja ovog kampa nije poslovna.

- Nama kao Hrvatskom karate savezu nije do zarade. Mi smo u ovaj kamp ulagali da bismo se izborili za svoje mjesto pod suncem u svijetu karatea. Španjolci ne trebaju ništa organizirati i oni će uvijek imati svoj status, no da bismo mi igrali u kolu s velikima, moramo imati ovakav događaj. Mi smo ovdje samo tehnički organizator jer to je, zapravo, kamp Svjetskog karate saveza koji je ukazao povjerenje Hrvatskoj i našim rješenjima. To vam je kao da FIFA ima svoj nogometni kamp i radi ga u Hrvatskoj.

Jedan od demonstratora na kampu bio je i dvostruki europski prvak Enver Idrizi, istinska veličina “vještine prazne šake”, a u Poreču su trenirali i neki od danas najboljih svjetskih karataša, pa tako i braća Kvesić, poluteškaš Ivan i teškaš Anđelo.

DŽUDAŠKI FESTIVAL

Takvih velemastora svog sporta bilo je i na porečkom džudaškom kampu koji više nije samo Olimpijski trening kamp već pravi pravcati džudaški festival. A taj festival prije pandemije bolesti Covid-19 nudio je osam različitih aktivnosti koje su privukle 2000 ljudi. Kako je sve krenulo ispričao nam je Hrvoje Lindi, glavni tajnik Hrvatskog judo saveza i dopredsjednik Europske džudo unije (EJU):

- Prije sedam godina odlučili smo imati i Olimpijski trening kamp na koji dolaze ponajbolji svjetski džudaši radi sparinga. U Europi ima 12 kampova i oni su posjećeni sa po 500 do 900 natjecatelja iz 30 do 70 zemalja. Najjači džudaški kampovi su u Španjolskoj, Turskoj i Hrvatskoj. Osim trening kampa za najbolje svjetske seniore imamo i kamp za djecu, ali i za djecu s posebnim potrebama, a tu je i znanstvena konferencija. Ove godine smo imali 1200 sudionika iz 54 zemlje. Svo vrijeme smo u Poreču gdje osjećamo sinergiju gradske uprave, sportske zajednice i hotelijera. Sveukupno, zaslužni smo za preko 15 tisuća noćenja.

To je najbolja ilustracija doprinosa izvansezonskom turizmu. Naime, postoje istraživanja koja kažu da ti gosti izvanpansionski potroše i do 100 eura dnevno.

Na koncu smo, zajedno s prvim operativcem hrvatskog džuda, zaključili da nije slučajno da su najmasovniji kampovi baš u borilačkim sportovima.

- Kod nas je drugačiji sustav, mi nismo poput individualnih sportova kakvi su, recimo, atletika i plivanje. Mi trebamo sparinge do kakvih nam nije lako doći unutar Hrvatske. Uostalom, i Japanci dolaze u Europu jer im nije dovoljno međusobno sparirati.

Osim klinaca i klinki veliku korist od toga imaju i naši najbolji borilački seniori, pa je dvostruka svjetska prvakinja Barbara Matić izjavila da se ona za vrijeme tog kampa osjeća sjajno jer konačno ne mora nigdje dalje putovati.

PRIPREME NAJBOLJIH SVJETSKIH HRVAČA

To vrijedi i za naše najbolje hrvače koji također imaju iznimno snažan i vrlo raznovrstan trenažni kamp u Lijepoj Našoj. A o tome nam je pričao predsjednik Hrvatskog hrvačkog saveza Vladimir Bregović:

- Svojedobno smo odlučili da je to naš put razvoja. Počeli smo 2018. sramežljivo. Prvo smo krenuli s kampovima u Gospiću koji je za ljetno vrijeme idealan i gdje su se naši dečki spremali za ovogodišnje Svjetsko prvenstvo. U međuvremenu smo im pridodali kadete i juniore i dobili hrvački festival s kojim smo preselili u Poreč, točnije u hotel Dijamant koji je u tom trenutku, u vrijeme pandemije koronavirusa, bio jako pogodan jer u svom sklopu ima sportsku dvoranu.

Važan faktor ove priče s hrvačkim kampom jest hrvatski izbornik s bjeloruskom putovnicom.

- Igor Petrenko je svojedobno bio čovjek koji je vodio glavni kamp cijelog Istočnog bloka u ruskom Stajkinovu. Dakle, osim treniranja sportaša čovjek je verziran i u tom, organizacijskom, načinu djelovanja. Na temelju toga s punom odgovornošću mogu tvrditi da smo top destinacija za pripreme najboljih svjetskih hrvača. Takve kampove imaju mnogi, no neki su zatvoreni za ostatak svijeta poput onih u Turskoj i Iranu što im ponekad i nedostaje. A mi smo došli do toga da na našem kampu imamo 30 do 40 reprezentacija na našim pripremama u hrvanju grčko-rimskim stilom.

I hrvači u Poreču, zapravo, imaju festival.

- Nakon priprema seniora imali smo i pripreme i turnir hrvača do 15 godina, potom onih do 17 godina i na kraju, zajedno s turnirom, do 20 godina. Imali smo predavače iz SAD-a i Japana. Neki su mislili da se u Hrvatskoj uopće ne radi žensko hrvanje, ali s rezultatima Veronike Vilk, svjetske i europske kadetske prvakinje, svima smo otvorili oči. Festival je ukupno trajao mjesec dana pa smo u ovoj godini, zajedno s Grand Prixom i seniorskim Prvenstvom Europe generirali preko 20 tisuća punih pansiona.

Da ne zaboravimo, sva ova tri kampa imala su mnoštvo velikana svojih sportova kao demonstratore. U Poreč sad već poslovično stižu i giganti s Olimpa. Tako su karataši doveli peterostrukog svjetskog i jedanaesterostrukog europskog prvaka Azerbajdžanca Rafaela Agajeva. Džudaši su se mogli pohvaliti s trostrukim olimpijskim i jedanaesterostrukim svjetskim prvakom Francuzom Teddyjem Rinerom. Jednog od najvećih svih vremena imali su i hrvači na svom kampu, a to je Kubanac Mijain Lopez, superteškaš koji u svojoj kolekciji ima četiri olimpijska i pet svjetskih zlata.

“Jaki međunarodni kampovi su naš put razvoja.”

(Vladimir Bregović)