U sklopu konferencije održana su četiri panela s eminentnim sudionicima, a mogle su se doznati dragocjene informacije iz trenerske prakse najvažnijih aktera iz hrvatskih najtrofejnijih ekipnih ili momčadskih sportova

Dvodnevna Međunarodna konferencija Kondicijska priprema sportaša okupila je u iznimno atraktivnom 22. izdanju ponajveća imena hrvatskog sporta. Veliki broj poznatih domaćih sportskih stručnjaka i sportaša odazvao se skupu i ponudio vrijednu razmjenu iskustava i najnovijih spoznaja u sportu. U Velikoj sportskoj dvorani zagrebačkog Kineziološkog fakulteta tražio se stolac više...

Atraktivnosti prvoga dana definitivno su doprinijeli olimpijci Damir Martin i Tin Srbić, njihovi treneri Srećko Šuk i Lucijan Krce, kao i drugi sudionici, a završnog dana konferencije na vrlo dinamičnim panelima prezentirana je svakodnevica sportaša, trenera i sportskih djelatnika.

Drugim riječima, na simpoziju „Sportska priprema u ekipnim sportovima“, održana su u sklopu konferencije četiri panela s eminentnim sudionicima, a mogle su se doznati dragocjene informacije iz trenerske prakse najvažnijih aktera iz hrvatskih najtrofejnijih ekipnih ili momčadskih sportova (Ratko Rudić, Zlatko Dalić, Jasmin Repeša, Pero Kuterovac, Luka Milanović, Igor Arbutina...).

Uvodni dio obogatili su gosti prigodnim slovom o konferenciji i trenerskoj struci. Tako je prorektor za inovacije, transfer tehnologije i suradnju s gospodarstvom Sveučilišta u Zagrebu prof. Tomislav Josip Mlinarić s neskrivenim oduševljenjem ustvrdio: - Volio bih da i u drugim segmentima imamo stanje kao u sportu. Ovaj dio znanosti je široko primjenjiv, zamislite da ovo primijenimo na korporacije i upravljanje u Hrvatskoj ili upravljanje Sveučilištem!

Ni ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac u obraćanju trenerima i sportašima nije štedjela komplimente:

- Znaju me pitati na kolegijima - postoji li neki sport u kojem vi, Hrvati, niste dobri? Ne postoji! Zašto je to tako? Zbog vrhunski educiranih kadrova, zbog zajedništva koje u sportu pokazujete. To se vidjelo i kada smo nakon 16 godina trebali donijeti Zakon o sportu: bez tog zajedništva, tako zahtjevan Zakon ne bi bilo moguće donijeti. Svoj posao vi radite najbolje na svijetu, to su nam nedavno pokazali i naši vaterpolisti, živjeli smo vaterpolski san… Čestitka profesoru Jukiću i njegovu timu što 22 godine održavaju ovu konferenciju!

Ravnatelj Centra za istraživanja i razvoj vrhunske sportske pripreme (CIRSP) prof. Igor Jukić na temu sustava sportske pripreme u ekipnim sportovima, stvaranju high performance kulture, rekao je sljedeće:

- Integracije i sinergije vrlo su važne baš u ovom tematskom okviru. Na tom smo tragu i dobili ideju da na jednom mjestu okupimo pet najtrofejnijih saveza ekipnih sportova. Treneri imaju središnju poziciju, zaduženi su za donošenje odluka, ali i za promjenu klime i stvaranje ambijenta. Nestvarno zvuči da 13 trenera s 243 olimpijske, svjetske i europske medalje čine naš Savjet. Posao svih nas svodi se na zanat, znanost i umjetnost, a najviši oblik je komunikacija koja dovodi do harmonije.

Nakon uvodnog predavanja ravnatelja CIRSP-a, prof. Igora Jukića, uslijedili su vrlo edukativni paneli, koje je i osobno moderirao, uz asistenciju glavnog urednika SPTV-a Jure Ozmeca.

PANEL 1

“Strategija podrške razvoju sportske pripreme u ekipnim sportovima“

Sudionici: Marijan Kustić, Damir Poljak, Perica Bukić, Frane Žanić, Josip Vranković

MARIJAN KUSTIĆ (nogomet)

„HNS se diči velikim brojem selekcija, a budući da smo sklop kvalitetnih ljudi, bitno je da se zna tko što radi i da se poštuje struka. Bitan je i kontinuitet rada - u nogometu nije došlo ništa niti sa mnom, ni sa Šukerom, ni s Vlatkom, tu postoji kontinuitet. Postoji sportski i organizacijski dio: ulažemo u edukaciju naših trenera i instruktora, razvojne kampove i turnire, ulažemo i u dijasporu, pa smo tako određeni broj djece koju smo željeli vidjeti u dresu naše reprezentacije - uspjeli dovesti. Od najnižih uzrasta želimo usaditi djeci što znači nositi hrvatski dres, zajedništvo koje postoji velika je snaga.

Naravno, ulažemo i u infrastrukturu, kroz suradnju s gradovima ulagali smo u terene s umjetnom travom… Sve skupa, taj odnos naših pet loptačkih saveza, u koordinaciji s resornim ministarstvom, naš su zamašnjak.“

PERICA BUKIĆ (vaterpolo)

Važno je pričati o sportu i onome što se događa. Nije slučajno što smo aktualni svjetski prvaci. Prije 20 godina je počela lijepa priča; kada sam bio kandidat za predsjednika Saveza, poželio sam imati izbornika koji može pratiti naše ambicije, nazvao Ratka Rudića i pitao može li doći u Hrvatsku. Imali smo neupitno dobre igrače, no struku je trebalo okupiti, zapinjalo je na organizaciji. Kada smo to doveli u red krenuli su uspjesi. Ratko je uveo sustav, postavio temelje, Tucak je to preuzeo i nastavio… Temelj svega su klubovi, ne postoji jaka reprezentacija bez jakih klubova. Trudimo se pomoći klubovima i - podići ženski vaterpolo!

JOSIP VRANKOVIĆ (košarka)

„Problem je kako zadržati igrače, neki odlaze u Ameriku prije završetka srednje škole. Košarci je primaran sustav odštete za igrače, kakav ima FIFA. Naš fokus je pronaći način da se aktivni sportaši lakše educiraju, da lakše studiraju; tu nam treba pomoć, moramo tražiti fleksibilnost akademske zajednice...

U usporedbi s vaterpolom i rukometom, košarka u reprezentativnom dijelu ima malo natjecanja. Mi bismo stoga 2026. uveli Ligu nacija. Taj nogometni model jako puno bi nam pomogao.”

FRANE ŽANIĆ (odbojka)

„Odbojka je kod nas primarno ženski sport: od 12.900 registriranih, ispod trideset posto su dečki. Tako nam je dosad veći fokus bio na ženskoj odbojci, ali sada smo došli u situaciju da možemo „hendlati“ obje reprezentacije, omogućiti im sve što se traži. Dakle, baza muške odbojke je manja, ali smo na dobrom putu. Eto, došli smo u priliku da prvi put nakon 22 godine odemo na muški SP! Osim toga, nadamo se da ćemo dobiti domaćinstvo muškog EP-a 2028.

U ženskoj reprezentaciji novi je izbornik Igor Arbutina. Vratio u hrvatsku odbojku nakon 23 godine i želja nam je da postane naš Zlatko Dalić... Imamo i ideju da se ženska kadetska reprezentacija uključi u ligu kao CRO Team s najboljih 16 djevojčica. Okupili bismo ih u Zagrebu, zajedno bi išle u školu, financirali bismo im školovanje u privatnoj gimnaziji, živjele bi zajedno u đačkom domu, dobile bi stipendiju i igrale Prvu ligu izvan konkurencije. Taj projekt kreće s prvim rujna, dobili smo od IHF-a 150 tisuća eura godišnje za stručne stožere. Za dvije godine isto bismo učinili i s dječacima...“

DAMIR POLJAK (rukomet)

„Najveći motiv djeci je sportski uspjeh. Tako se ovih dana puno djece javilo da trenira vaterpolo. U rukometu se slično događa kad reprezentacija osvoji medalju, onda djeca navale. No, baza nam je sve manja, zato spuštamo dobnu granicu, dolazimo do djece kroz mini-rukomet…

I u našem Savezu u fokusu su treneri, jako puno ulažemo u edukaciju. Na posljednjem EP-u, gdje smo rezultatski podbacili, uvidjeli smo da ova generacija rukometaša može više i bolje. Djevojke su nam prije tri godine osvojile prvu medalju, ženska reprezentacija je potentna, mlada, nadamo se da će se na predstojećem EP-u vratiti u borbu za odličje.“

PANEL 2

„Dugoročni razvoj igrača za nacionalnu reprezentaciju“

Sudionici: Stipe Pletikosa, Lidija Bojić-Ćaćić, Ratko Rudić, Ivan Donald Marić, Jasmin Repeša

STIPE PLETIKOSA (nogomet)

„Sustav skautiranja je projekt koji je lijepo zaživio. Imamo skaute u Švedskoj, Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji... Našli smo na licu mjesta koordinatore koji utječu na razvoj mladih u SAD-u, Kanadi, Australiji, a s obzirom na migracije našeg stanovništva razmišljamo o Irskoj. Odlučili smo stvoriti strategiju kako treba izgledati hrvatski nogometaš budućnosti. Škole nogometa temelje se na masovnosti odnosno komercijali, a zanemaruje se izvrsnost. Dodatni je problem u tome što se daje jako puno prilika fizički nadmoćnijim igračima, zanemaruju se igrači poput Luke Modrića…“

LIDIJA BOJIĆ-ĆAĆIĆ (rukomet)

„Imamo kamp HRS-a već 30 godina, bio je u Zadru, Umagu, selimo ga… Vani skautiramo djecu, imamo regionalne reprezentacije, 500-600 djece od 10 do 15 godina... Tako je i Ivan Martinović selekcioniran, došao je iz Austrije na kamp i nakon drugog treninga ušao u kadetsku reprezentaciju.

HRS ima vrlo dobar sustav, proizvodnja nam nikad ne stoji, prioritet su nam lige za mlađe dobne skupine. Vrlo smo rano prepoznali mini-rukomet u školama, prvi smo sport u Hrvatskoj koji je s nacionalne razine krenuo u vrtiće, 1319 djece se bavi rukometom iz 38 vrtića u koje smo ušli. Želimo li imati zdravu naciju, moramo uložiti najkvalitetnije programe u djecu, u tjelesni i mentalni razvoj te već u vrtićima imati osposobljene ljude koji će s djecom raditi na tjelesnom razvoju.”

RATKO RUDIĆ (vaterpolo)

„Pitanje selekcije nije samo pitanje brojeva, danas najbolje igrače dobivamo genetskom selekcijom.

Ima i manjih nacija od nas sa sjajnim rezultatima. Veliki šampioni se rađaju, a odlični igrači se stvaraju. Ja bih volio da svaki vrtić ima mali bazenčić pa da i mi krenemo s tom ranom edukacijom.

Dio predpubertetske dobi je razdoblje kada se najbolje razvijaju sve motoričke vrijednosti - koordinacija, tehničke sposobnosti, brzina, sposobnost pamćenja i biomehaničkih pokreta, kognitivne sposobnosti… U tom razdoblju igrač dobije sve što kasnije ima.

Želimo educirati trenere da primjenjuju određene metode rada s mladima. Obilazimo klubove, Stručni savjet je vrlo aktivan, ali ne možemo nikome narediti kako da radi, možemo sugerirati. Sport je multidisciplinarna aktivnost, gdje svi moraju biti angažirani - ja bih uvijek angažirao sve one koji su mogli pridonijeti razvoju, a to su fakulteti, instituti, eksperti... svi mogu biti od pomoći. A treneri - ako su kvalitetni onda ćemo imati sinergiju.“

IVAN DONALD MARIĆ (odbojka)

„Puno je lakše biti igrač nego djelatnik u pojedinom sportu pa se brinuti da sve to „štima“. Kada sam se vratio u odbojku, napravljen je plan, pomladili smo žensku seniorsku reprezentaciju, Liga nacija bila je veliko iskustvo. Sve što je dobro, već je izmišljeno pa se možemo osloniti i na iskustva drugih, ako treba nešto i prekopirati.

U nekoliko posljednjih godina imali smo strane izbornike od kojih se doista moglo učiti, no vrijeme je da imamo svoje stručnjake, s iskustvom međunarodnih karijera.

Nikad mi se nije sviđalo stalno „uvoženje“ statističara, kondicijskog trenera i slično. S Arbutinom kao izbornikom došlo je vrijeme da napravimo vlastiti hrvatski stožer.

JASMIN REPEŠA (košarka)

„Krenuli smo od organizacije košarkaške akademije, koja ima uzor u Akademiji HNS-a, sa svim odjelima unutar nje. Edukacija trenera podiže se na višu razinu, a tu je i odjel skautinga… Imamo jako puno djece vani i ne bismo smjeli dopustiti da nam se dogodi slučaj Boguta, koji je igrao za Australiju, ili Tomića koji je nastupao za Njemačku...“

PANEL 3

“Priprema ekipe za turnirsko natjecanje”

Sudionici: Ratko Rudić, Zlatko Dalić, Igor Arbutina, Boris Dvoršak i Jasmin Repeša

JASMIN REPEŠA (košarka)

„Mi sada već i u Europi imamo klubove koji odigraju između 80 i 90 utakmica u sezoni. Zato je organizacija trenažnog procesa jako bitna, pri čemu glavni ali i kondicijski trener te medicinska služba moraju imati vrlo precizan uvid u stanje svakog igrača. Srećom, danas je teško naći ozbiljnog igrača koji nema svoj vlastiti “stožer” - kondicijskog trenera, nutricionista, pa i psihologa. Ozbiljni profesionalci ništa ne prepuštaju slučaju.

Što se tiče harmonije u momčadi, ona je uvijek na ispitu, ne samo kada se izgubi neka važna utakmica, nego i uslijed euforije kada se pobijedi.“

ZLATKO DALIĆ (nogomet)

„Prva utakmica na svakom natjecanju jako je bitna i meni je najvažnije da ju ne izgubimo. Eto, Hrvatskoj se u rukometu dogodila Španjolska nakon čega su svima porasli apetiti i sve je otišlo u krivom smjeru. Vaterpolistima je je pak pomogao izgubljeni finale EP-a - da su bili prvaci Europe, mjesec dana kasnije ne bi bili svjetski prvaci jer bi ih obuzela euforija, a i na SP ne bi otišli s najjačim sastavom... Dakako, uz igračku kvalitetu, presudan faktor za uspjeh je ambijent u reprezentaciji. Kod Vatrenih je jako dobar, nama je svaki put žao kada se rastajemo. Istina, neki su igrači otpali jer se nisu znali uklopiti. Nisam ih ja otpisao, već su se oni sami otpisali. Vraćamo se na važnost team buildinga koji je u prvom planu i na našim prijateljskim utakmicama.“

RATKO RUDIĆ (vaterpolo)

„Pripreme ne počinju s prvim treningom nego mnogo ranije. Ja bih već puno ranije u glavi imao momčad koju želim imati na velikom natjecanju. To se obično realizira u 90-postotnoj mjeri, iako bih u pripremnom razdoblju uvijek imao puno veći broj igrača od onog potrebnog za veliko natjecanje.“

IGOR ARBUTINA (odbojka)

„I moja je želja da odbojkaška reprezentacija, poput nogometaša, bude kao obitelj. Nama je to posebno važno jer najbolje hrvatske odbojkašice budu odvojene od obitelji i svojih najdražih do pet mjeseci u godini.“

BORIS DVORŠAK (rukomet)

„Atmosfera u momčadi je od presudne važnosti i zato mi treneri ponekad znamo otpisati pojedine igrače, ako se ne uklapaju, odnosno - ako su prijetnja momčadskoj harmoniji. Stoga je danas u ekipnim sportovima jako važno imati team building.“

PANEL 4

“Kondicijska pripremljenost igrača: inovativne paradigme treninga“

Sudionici: Pero Kuterovac, Luka Milanović i Dragan Lujić

Na posljednjem, ujedno i najkraćem panelu, sudjelovali su eminentni kondicijski treneri. U bogatstvu iskazanih iskustava iz rada s nacionalnom reprezentacijom, Milanović je naglasio važnost dobre korelacije između trenerske, u ovom slučaju - kondicijske, i medicinske struke.

O zanimljivim inovativnim primjerima iz odbojke, koje je upoznao i usvojio tijekom rada u Japanu, govorio je Lujić. Kuterovac je, između ostaloga, ukazao na blagodati tehnološkog napretka primjenjivog u trenažne svrhe, efektno zaključivši i panel, i dvodnevnu konferenciju:

„Unatoč svemu, umjetna inteligencija nikada neće zamijeniti trenere!“

U ORGANIZACIJI EMINENTNIH USTANOVA

I ovogodišnje izdanje Kondicijske pripreme sportaša održano je u organizaciji Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Udruge kondicijskih trenera Hrvatske, u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom, odnosno Centrom za istraživanja i razvoj vrhunske sportske pripreme pri HOO-u te Veleposlanstvom Republike Francuske u Republici Hrvatskoj.