Razgovarali smo s Pjerom Šimunovićem, hrvatskim veleposlanikom u SAD-u, zemlji-domaćinu sljedećih ljetnih Olimpijskih igara

Hrvatski veleposlanik u Sjedinjenim Američkim Državama Pjer Šimunović od kraja osamdesetih do kraja devedesetih radio je kao novinar - najprije u Večernjem listu, a potom na BBC-jevom radiju u Londonu. Potom postaje zamjenik načelnika Odjela za analitiku u MVP-u, pa prvi tajnik i savjetnik u veleposlanstvu u Parizu, a zatim pomoćnik ministra vanjskih poslova i nacionalni koordinator za NATO u vremenu uoči pristupanja toj organizaciji.

Godine 2008. prelazi u Ministarstvo obrane, četiri godine kasnije odlazi na dužnost veleposlanika u Izraelu, a veleposlanik Republike Hrvatske u SAD-u je od 2017. godine. Šimunović je 1998. diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, govori engleski, francuski i talijanski jezik, ima magisterij iz Ratnih studija s King’s Collegea u Londonu, a autor je i niza političkih i obrambenih studija s područja mirovnih operacija, ratnih sukoba, vojne industrije i euroatlantskih integracija, objavljenih u specijaliziranim europskim publikacijama.

Kaže se da je sportska diplomacija tzv. soft power u diplomaciji neke države. Postoji li, osim toga, još nešto što može biti soft power u diplomatskom smislu?

To može svakako biti i kulturna diplomacija; jednim možda dijelom i gospodarska diplomacija, ali sportska diplomacija je iznimno značajna. Zahvaljujući nevjerojatnim uspjesima našega sporta, Hrvatska ostvaruje naglašeno pozitivan dojam u svijetu. A svi ti veliki uspjesi, poglavito oni nogometni, pridonose imidžu naše zemlje, a pridonose dakako i našoj diplomatskoj aktivnosti.

Sport mladoj osobi daje mnoge dobre vrijednosti, poput one kako se kao individualac uklopiti u kolektiv, kako naučiti biti skroman u pobjedi, velik u porazu. Možemo li te osobine prenijeti i u poslovni život, pa i u diplomaciju?

Generalna logika sporta je ta da vas nauči vrlo važne stvari i za vaš osobni i za vaš profesionalni rast i život. Sport, uz ostalo, uči i jednu vrlo jednostavnu, ali bitnu stvar: ako u nešto uložiš puno rada, cijelog sebe, tek tad možeš očekivati neki rezultat. I to je primjenjivo na bilo koji segment našeg života. Važan segment koji proizlazi iz sporta, a primjenjiv je u svakodnevnom životu, jest i odgovornost za druge, potreba pomaganja drugima, ali isto tako i odgovornost za sebe i za svoje postupke koji su relevantni za vas, ali i za cijelu zajednicu.

Što SAD očekuje od sljedećih ljetnih Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028.?

Prema ulozi i vrijednosti sporta u američkom društvu – SAD je supersila. Nažalost, kao i u mnogim drugim državama širom svijeta, ni u SAD-u nema više toliko djece koja se bave sportom, pa se tako nadaju da će Olimpijske igre povećati i interes mladeži za sport. Inače, što se organizacije tiče, bit će to, sasvim sigurno, fantastične Olimpijske igre.

Dotaknimo se nakratko američkog nogometa, iznimno popularnog sporta u Americi...

Football je super igra, iznimno dinamična... U Hrvatskoj se nije baš “primio”, ali zato u SAD-u ima dosta igrača hrvatskog podrijetla. Ne samo u footballu, nego i u mnogim drugim sportovima – hokeju na ledu, boksu, košarci... Posvuda smo!

Kakav je u SAD-u odnos politike i sporta?

Sport je jako komercijaliziran, novac koji zarađuju vrhunski sportaši apsolutno su senzacionalni, ali to koliko oni zarađuju samo je odraz činjenice koliku količinu novaca imaju vlasnici klubova. Oko američkog sporta vrte se ogromni novci; od reklama, sponzorstava... Mislim da je značajka svakog profesionalnog sporta danas, iznimno visoka komercijalizacija i enorman novac, a otud i enorman pritisak na sportaše. Tako dolazimo do krucijalnog pitanja: koliko se sve to skupa odmaklo od ideje sporta kao vrijednosti, kao zdrave aktivnosti?

U Europi je ipak ponešto drukčije. Recimo, većina sportskih objekata sagrađena je javnim novcem, što je u Americi nemoguće. Infrastrukturu u SAD-u grade tvrtke i onda se po njima zovu stadioni. Kao posljedica toga, u Americi je ključna stvar racionalno trošenje novca. Troše onoliko koliko misle da će zaraditi. I ne očekuju puno od države. To je možda najveća razlika u sportu između Europe i SAD-a.

Poruka za kraj čitateljima Olimpa...

Prvo: hrvatski sport vrlo je značajan za prepoznatljivost naše države zbog niza razloga. Benefit sporta je iznimno velik zato što na sebe veže i turizam i ekonomiju i biznis. Drugo: bavljenje sportom, samo po sebi, je odlična stvar. To je dimenzija života koja čovjeku koristi na mnogo načina: u smislu fizičke aktivnosti, koordinacije, zdravlja, izgleda, zdravog života... Osim toga, kroz sport upoznajete zanimljive i drage ljude, predanost sportu povezuje... Ako ste kao diplomat u nekoj zemlji i bavite se rekreativno nekim sportom, kao ja primjerice boksom, to vam daje jedan zgodan i relevantan uvid u društvo. Upoznajete to društvo na jedan drugi način, dobivate neki novi pogled na život koji vam paralelno omogućuje i dodatne kontakte. I, na kraju krajeva, omogućuje vam ulazak u to društvo kroz aktivnost koja je i važna i zdrava i - zabavna.