U 58. godini života u Splitu je preminuo proslavljeni vaterpolski olimpijac Mislav Bezmalinović, osvajač zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine.

Bezma je bio istinska legenda splitskog Zvončaca. Karijeru je započeo i završio u splitskom Jadranu gdje je bio glavni igrač u velikim klupskim uspjesima. Bio je sinonim kluba u kojem je već s 10 godina počeo igrati vaterpolo. Za prvu momčad nastupao je od 1982. do 1994., potom je igrao za talijansku Pescaru (1994. – 1995.), a onda kratko i za VK Salona iz Solina.

U seulsku olimpijsku selekciju 1988. Bezmalinović se plasirao dobivši bitku s Antom Vasovićem, koji će poslije iz Partizana osvanuti na bazenu splitskog Jadrana.

Na Olimpijskim igrama u Seulu Bezmalinović je kao 21-godišnjak odigrao besprijekorno među iskusnijim suigračima, ali i suparnicima. Značajni udio dao je protiv Njemačke postigavši dva gola koja su u polufinalu slomila protivnika. Nakon pobjeda nad Mađarima, Grcima i Španjolcima, u finalu je “pala” Amerika i osvojeno je olimpijsko zlato.

Za Jugoslaviju je nastupao od 1988. do 1991., da bi potom nosio kapicu hrvatske reprezentacije – od 1991. do 1994. Prava je šteta za tu generaciju što nije nastupila na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.

Bezma je s odličnim igrama u klubu i reprezentaciji nastavio i dalje, međutim pod vodstvom trenera Duška Antunovića izostali su veći uspjesi. Na prvenstvu Europe u Shefieldu u Engleskoj 1993. Hrvatska je bila tek peta.

Bezmalinović se ubrzo potom oprostio...

Njegova riznica trofeja poduprta je još jednim zlatom i to sa SP-a 1991. godine u Perthu i s FINA kupa 1989. Osvojio je i srebro na europskim prvenstvima 1987. u Strasbourgu i u Bonnu 1989. godine. Također, na Mediteranskim igrama u Ateni 1991. godine osvojio je srebrnu medalju.

Bio je pravi div u vodi.

Njegova igračka veličina i autoritet bili su oslonac svakog trenera. Bio je dio splitskog trolista koji se u Seulu 1988. okitio zlatnom olimpijskom medaljom.

Sva tri splitska kluba bila su ravnomjerno raspoređena: Mislav Bezmalinović kao igrač Jadrana, Deni Lušić POŠK-a, a vratar Renco Posinković član Mornara. Taj splitski trolist bio je ključan u osvajanju posljednje jugoslavenske medalje na Olimpijskim igrama, prije raspada bivše države...

U toj reprezentaciji, koju su zaista predstavljali istinski vaterpolski velikani, Bezmalinović je, iako jedan od najneiskusnijih, bio poveznica jedne generacije koja odlazi (a koju je predvodio jedan drugi Splićanin Deni Lušić), i nove generacije mladih vaterpolskih velikana, koju je predvodio upravo on.

U klupskom vaterpolu sa svojim Jadranom Bezma je 1991. osvojio naslov prvaka Hrvatske i Kup Mediterana te dva naslova klupskog prvaka Europe 1992. i 1993. U tim velikim danima za hrvatski vaterpolo, igrao je fenomenalno.

Bio je i kapetan momčadi. Odlučio je prvi susret sa Savonom u finalu prve godine, a i u drugoj godini bio je jedan od ključnih igrača.

Godine 1992. Jadran je u Trstu s 11:9 pobijedio talijansku Savonu, a godinu kasnije igrane su dvije finalne utakmice za naslov europskog prvaka i to između hrvatskih klubova! U prvoj utakmici u Zagrebu, Mladost je pobijedila s 8:7, dok je u Splitu Jadran bio bolji sa 6:4 i pokal je tako ostao u Splitu.

Jadran je 1992. godine priznatoj Hrvatskoj donio prvi sportski međunarodni trofej, a u ime momčadi, može se reći hrvatskog vaterpola i hrvatskog sporta, primio ga je Mislav Bezmalinović.

Uz sjajnu sportsku karijeru završio je Ekonomski fakultet.

Bio je višegodišnji član uprave splitskog Jadrana i vrlo cijenjeni poduzetnik. Odlikovan je i državnim odličjem Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara.

Pokopan je na spliskom groblju Lovrinac.