E, to je bilo, kako se ono kaže - ‘pakleno krilo’. Desno krilo s desnom rukom. Mnogi su skloni reći najbolji ‘eretaš’ ikada, zbog kojeg su se mijenjale rukometne knjige i ispiti na fakultetima. Osvajača olimpijskog zlata i europskog klupskog prvaka svojedobno su zvali iz Njemačke, Francuske i Kanade, no Pribanić nije želio iz svog Bjelovara

Teško biste se okladili na Miroslava Pribanića kao rukometno krilo, jer osim što je igrao „krivom“ rukom, realno nije ni izgledao kao krilo. A bio je najbolje desno krilo svog vremena, jedan od najboljih rukometaša kojeg je Hrvatska ikad imala. Danas uživa u jutarnjoj kavi s prijateljima u svom Bjelovaru, za koji je jednom prilikom rekao: „Znate, nudili su mi marke i dolare, laskali mi da sam najbolje krilo svijeta. Bila je za mnom velika potražnja, ali mene odlazak iz Bjelovara nije privlačio. Zvali su iz Njemačke, Francuske, čak i iz Kanade, a ja sam samo volio igru - novac mi nije puno značio i nikad nije bio moj život. Koliko sam imao, toliko sam trošio i to samo u Bjelovaru…“ I tih nekoliko rečenica savršeno oslikava Pribanića kao apsolutno posebnog sportaša. Velikog sportaša koji u svojim vitrinama ima zlato s Olimpijskih igara u Münchenu 1972., kao i naslov klupskog europskog prvaka s Partizanom, iste te godine.

NAJVEĆE SLAVLJE U POVIJESTI BJELOVARA

Svom Bjelovaru dao je najbolje godine, a s 10 pogodaka u čuvenom finalu Kupa prvaka 19. veljače 1972. u Dortmundu, srušio je Gummersbach i svom gradu priuštio najveće slavlje u povijesti.

Ostala je i njegova klasična, jednostavna, izjava nakon tog velikog finala:

- Trener Seleš mi je prije utakmice rekao da ću čuvati njihovog najboljeg igrača, njihovu glavnu polugu dvometraša Hansija Schmidta, protiv kojeg sam već igrao i znao sve njegove dobre i loše strane. Nismo se tukli, nego sam pravovremenim izlaženjem jednostavno zakočio njihovu glavnu polugu.

Mnogo je toga radio u svom klubu, ne samo kao trener, no godine i zdravstveno stanje udaljili su ga od dvorane.

- Ne idem u zadnje vrijeme na utakmice, ali sve što mogu pratim na TV-u. Mirno ja to gledam, ne živciram se...

Kako ste došli u RK Partizan?

- Bio sam član bjelovarskog Željezničara, igrao sam pivota, a što bih drugo onako okrugli. Partizan je igrao utakmicu s nekim vojnicima, potukli su se međusobno, pa su svi kažnjeni. A kako bi popunili momčad za sljedeću utakmicu, pozvali su nas nekoliko iz Željezničara da dođemo na njihov trening. Trener Željko Seleš mi je rekao: „Ti, mali Pribaniću, odi na krilo!“ I ja sam tamo ostao cijeli život...

“MOGLI SMO SVE”

Igrati desnom rukom na desnom krilu nije uobičajeno, a vi ste to radili sjajno. U čemu je bila tajna?

- Nema tajne, općenito mi je dobro išao sport, kojim god da sam se bavio. Stalno su govorili da sam „eretaš“, a ja sam, realno rečeno, prilično rijetko koristio taj šut. Možda je tajna u činjenici da sam jednostavno puštao loptu, kada vidim kuda golman ide. I to je bilo to.

Odigrali ste puno velikih utakmica…

- I utakmica i finala, osvojio dosta naslova. Meni je to bila igra i uživao sam u njoj. Mi smo u Partizanu ustvari bili vrlo jednostavna momčad, nije nas bilo previše, ali recimo nas sedam, osam mogli smo sve.

S kim vam je bilo najlakše igrati?

- S „Cvebom“ Horvatom; mi smo se znali napamet, to je stvar koja se jednostavno dogodi. I dandanas smo si dobri...

Bjelovar više nije rukometni vrh?

- Mi smo mala sredina, mali bazen, nema kod nas tako velikih i krupnih ljudi da bi se danas jednostavno izgradila neka momčad. No, rukomet se i dalje igra, nije to prvoklasno, ali najvažnije je da traje.

“TREBA STRPLJENJA”

Gledali ste, ne sumnjamo, i nedavni Euro koji je Hrvatska igrala u Njemačkoj i na kojem se nismo proslavili. A sada, eto, imamo i novog izbornika, prvi put stranca?

- Nismo mi u Njemačkoj bili toliko loši, ali ono što generalno mislim je to da nam treba malo više strpljenja da bismo sagradili ono što želimo. To su stvari koje ne idu preko noći, čak i ako imaš ekstra kvalitetu. Pa, Vlado Stenzel je našu generaciju počeo graditi 1967., da bismo preko bronce 1970. na SP-u, stigli do olimpijskog zlata 1972. godine. To je bio proces, treba strpljenja.

Olimpijski turnir je osvojen bez poraza, bez neodlučenog ishoda, sa šest čistih pobjeda. Nešto slično ostvarila je i reprezentacija Hrvatske na olimpijskom turniru u Ateni 2004. godine – osam utakmica, osam pobjeda i zlatna medalja. Koje je, po vašem izboru, najbolje desno krilo današnjice?

- Za mene Šveđanin Niklas Ekberg iz Švedske, to je igrač po mom ukusu. Užitak je gledati njegov rukomet. Jako mi se sviđa i Austrijanac Robert Weber. Danas se igra brže, svi su fizički jaki i igrači se razlikuju prema kvaliteti stečenoj radom i treninzima.

I mogao bi satima pričati o rukometu, a ne umoriti se, baš onako kako je nekad igrao.

ZNATE LI...? Osim po impresivnim igrama po desnom krilu, Pribanić je bio poznat i po “eretu” - udarcu koji je prvi izveo Čehoslovak Eret, a Pribanić ga je usavršio. Uz to, bio je i „zglobaš“ i nikada nije, kao što rade današnja krila, jako pucao loptu na gol. - Današnja krila „probiju“ vratara, ili u skoku dođu na metar pokušavaju postići pogodak. Međutim, s krila vratara možeš prevariti samo ako si raznovrstan, a onda si i dobar igrač – govori Pribanić.

Osobni karton

DATUM I MJESTO ROĐENJA:

22. lipnja 1946. godine, Bjelovar

KLUBOVI: RK Željezničar, RK Partizan

ODLIČJA:

zlato na Olimpijskim igrama 1972., München

bronca na SP 1970., Francuska

zlato na Mediteranskim igrama 1975., Alžir

Odigrao je više od 700 utakmica u dresu bjelovarskog Partizana, čak 125 puta nastupio je za reprezentaciju Jugoslavije za koju je postigao 285 pogodaka. Dugo godina bio je kapetan momčadi Partizana koja je osvojila šest naslova prvaka Jugoslavije, 1967., 1968., 1970., 1971., 1972. i 1977. godine, sedam puta bili su viceprvaci, osvojili su dva kupa bivše države 1968. i 1976. godine. Dva puta je bio finalist i 1972. godine pobjednik Kupa europskih prvaka.

Igračku karijeru zaključio je 1977. godine, pa je kao kao trener radio najprije u Čazmi, jednu godinu u Ivanjskoj, a sve ostale godine u Partizanu iz Bjelovara. U svom je klubu prošao mnoge pozicije - od trenera svih kategorija, savjetnika, mentora, tajnika... a 2012. oprostio se od aktivnog rukometa.