Ususret Roland Garrosu, drugom Grand Slam turniru u sezoni, prisjećamo se pet najljepših hrvatskih priča s Roland Garrosa.

Top 5 čine Iva Majoli, Nikola Pilić, Ivan Ljubičić, Marin Čilić i Mate Pavić

S dolaskom toplijih dana na ove zemljopisne širine, svijetom tenisa počinje dominirati narančasta boja. Europski dio zemljane sezone zahuktava se Masters 1000 turnirom u Monte Carlu, a onda će preko Madrida i Rima doploviti do Roland Garrosa, drugog od četiri Grand Slama u sezoni. Do pozornice na kojoj samo najizdržljiviji ubiru vječnu slavu. U pomalo oblačnom razdoblju za hrvatski tenis, lijepo se prisjetiti vremena kad su Hrvati njegovali romansu s pariškim turnirom. Ona najveća datira iz 1997., kad je Iva Majoli osvojila naslov, no nezaboravne trenutke režirali su i tenisači. Ovo je naš izbor pet najljepših priča…

NIKOLA PILIĆ (1973.)

Za razliku od Gorana Ivaniševića, koji je u Wimbledonu 2001. imao veliku pomoć u obliku kiše, Piliću se u Parizu 1973. oblaci nisu smilovali. Zbog kiše je puna tri dana u hotelu morao čekati na svoj finale s Ilieom Năstaseom, koji je tada živio u Parizu i svaki dan odlazio trenirati na privatni teren. „Kad smo napokon dočekali finale, teren je bio blatnjav i spor. Ne kažem da bih u drugačijim uvjetima pobijedio, ali u Roland Garrosu mi je odgovaralo kad je vrijeme bilo normalno. Osim toga, Năstasea sam prije toga dobio na zemlji u Münchenu. Taj dan imao sam nula šansi. Istrčao bih na mrežu, a on je radio što je htio“, prisjetio se Pilić kasnije. Ipak, unatoč uvjerljivom porazu (3:6, 3:6, 0:6), Roland Garros 1973. ostao je najveći uspjeh nekog hrvatskog tenisača u pojedinačnoj muškoj konkurenciji.

IVA MAJOLI (1997.)

Od prvog i zasad jedinog hrvatskog ženskog Grand Slama prošlo je već 18 godina. Kraj proljeća u Parizu 1997. Iva Majoli nikad neće zaboraviti. Igrala je u ta dva tjedna najbolji tenis u životu, toliko dominantan i pun samopouzdanja da joj 16-godišnja Martina Hingis, apsolutna zvijezda tadašnjeg WTA Toura, u finalu (6:4, 6:2) nije mogla ni „primirisati“. Taj pothvat još više dobiva na značaju kad se zna da je Švicarka dotad u sezoni imala omjer 35-0 i da joj je to bio jedini poraz na velikim turnirima u 1997. Osvojila je Australian Open, Wimbledon i US Open; dakle, da je uspjela pronaći recept za zagrebačku tenisačicu, bila bi tek treća tenisačica u Open eri koja je osvojila „kalendarski Slam“. Zagrepčanka je ranije u turniru eliminirala i petu nositeljicu Lindsey Davenport, protiv koje je izvukla set zaostatka i 0:4 u drugom setu!

IVAN LJUBIČIĆ (2006.)

„Nadam se da ću ove godine osvojiti Grand Slam“, rekao je Ljubičić početkom 2006., uoči starta sezone.

Želja mu se, kao što znamo, nikad nije ostvarila, ali donekle je predvidio da će to biti godina njegovog najvećeg proboja na GS-ovima. U Parizu je iskoristio dobar ždrijeb i dogurao do polufinala, gdje je pružio jako dobar otpor Nadalu (4:6, 2:6, 6:7), koji je bio na početku karijere i počeo zidati status Kralja zemlje.

Istina, treba podsjetiti i da u prethodnih pet mečeva nijedan Ljubičićev suparnik nije bio plasiran više od 79. mjesta, a najviše mu je muka zadao Juan Monaco, koji je u trećem kolu ispustio 2:0 u setovima... Što se Nadala tiče, Ljubo je dočekao zadovoljštinu četiri godine kasnije. Eliminirao ga je u polufinalu Indian Wellsa 2010., na kojem je otišao do kraja i osvojio najveću titulu karijere.

MARIN ČILIĆ (2022.)

Prije nego su počele kalvarije s ozljedama koje su ga izbacile s Toura na gotovo dvije godine, Međugorac je u Parizu pokazao da u njemu još ima dinamita. Te je 2022. igrao na trenutke briljantan tenis, obrisavši u osmini finala pod s drugim nositeljem Daniilom Medvedevim, kojeg je deklasirao s čistih 3:0 u setovima. Kasnije je u pet setova izbacio i sedmog nositelja Rubljova, a onda u polufinalu naletio na raspoloženog Caspera Ruuda. Iako je Čilić uzeo prvi set, Norvežanin je nakon toga kažnjavao njegovu sve veću nesigurnost i promašaje te okrenuo dvoboj za pobjedu 3:6, 6:4, 6:2, 6:2. Čiliću je za utjehu ostala činjenica da je postao jedini hrvatski tenisač u povijesti koji je na svakom Grand Slamu dogurao barem do polufinala.

MATE PAVIĆ (2024.)

Parovi zaslužuju poseban prostor jer to je konkurencija u kojoj su Hrvati ostavili dubok trag na pariškoj zemlji. Ivan Dodig dvaput je bio osvajač (2015., 2023.), Goran Ivanišević je dvaput bio u finalu, no kao najupečatljiviji trenutak izdvaja se prošlogodišnji trijumf Mate Pavića.

Otišavši do kraja u tandemu sa Salvadorcem Arévalom, Splićanin je kompletirao karijerni Grand Slam u parovima.

I ne samo to, time je u tenisu osvojio sve što se osvojiti moglo, jer bio je (i još uvijek je) broj jedan, a ima i olimpijsko zlato i Davis Cup! Dojma smo da su Pavićevi uspjesi u hrvatskoj sportskoj javnosti još uvijek podcijenjeni, i da će se tek kad završi karijeru objektivnije vrednovati što je sve postigao.

A dotad ima još dosta vremena, jer Mati je 31 godina i tek ulazi u zlatni period za igrače parova.