Nakon teške bolesti, u 75. godini života napustio nas je istinski velikan hrvatskog sporta, posebno košarke

Istinski gospodin pod koševima - tako su zvali Damira Šolmana u doba košarkaške karijere. Ne bez razloga. Rijetko ćete u svijetu sportaša naći takvog gospodina, košarkaškog šarmera, velikana s karijerom nakićenom trofejima na domaćem i reprezentativnom terenu. S košarkom se susreo 1963. godine u zagrebačkoj Mladosti čiji će dres nositi do 1967. kada prelazi u košarkaški klub Split. Dres Splita, a potom Jugoplastike nosi do 1977. godine, kada odlazi u talijanski Mecap gdje nastupa do 1979. Potom se vraća u Jugoplastiku, do 1983. godine, kada prestaje s aktivnim igranjem.

ODŠTETA OD NEKOLIKO LOPTI

U dresu splitskih Žutih osvojio je veliki broj trofeja. Godine 1971. i 1977. bio je prvak Jugoslavije. Član momčadi Jugoplastike koja je osvojila Kup Jugoslavije bio je 1972., 1974. i 1977. godine. Godine 1977. sa svojim “Žutima” je osvojio i Kup Radivoja Koraća. Ukupno je za Jugoplastiku postigao 6156 koševa te je prvi strijelac u povijesti kluba. Damir Šolman, „fetivi Zagrepčanac“, sreću je pronašao na jugu. Za prelazak u Split prevagnulo je više stvari - uvjeti za nastavak školovanja, a iznad svega prijateljstvo s Grašom, Depolom i Tvrdićem, s kojima se družio za vrijeme reprezentativnih akcija. Naravno, nisu bili „u điru“ neki veliki novci za transfere - istinita je anegdota da je odšteta za prijelaz iz Mladosti u Jugoplastiku iznosila nekoliko lopti.

DVIJE MEDALJE S TROJE OLIMPIJSKIH IGARA

Reprezentatvac Jugoslavije bio je od 1967. do 1976. godine, a odigrao 226 utakmica i postigao 1785 koševa. Kao rijetko koji sportaš, Šolman je sudjelovao na troje Olimpijskih igara: 1968. godine u Meksiku, 1972. u Münchenu i 1976. godine u Montrealu. U Meksiku i Montrealu osvojio je srebro. Od četvrtog sudjelovanja na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine samoinicijativno je odustao, ne želeći se forsirati i uzimati mjesto mlađima.

Pored dva srebra s Olimpijskih igara, osvajao je medalje i na svjetskim i europskim prvenstvima. Tako je svjetsko zlato osvojio 1970. godine u Ljubljani, a srebro 1974. u Portoriku.

Na europskim prvenstvima u košarci osvojio je 1969. srebro u Italiji, dok je europska zlata osvojio 1973. u Španjolskoj i 1975. godine u Jugoslaviji. Na Mediteranskim igrama 1967. u Tunisu i 1971. u Izmiru ovjenčao se zlatnim medaljama. Posebno je pamtio Ljubljanu i svjetsko zlato 1970. godine. „To je neponovljivo“, govorio je Šolman. „Od Ljubljane počinje nova era naše košarke, to je sigurno. Zatim slijedi München bez odličja, pa zlato s Eurobasketa iz Barcelone 1973., prvo jugoslavensko; onda srebro iz San Juana sa Svjetskog prvenstva, i tako trofeji se nižu kao na tekućoj vrpci.“

Četiri puta nastupio je za reprezentaciju Europe, no uvijek se rado vraćao žutom dresu splitske Jugoplastike, o čemu kaže: „Bili smo sjajna klapa, to nas je držalo, vodilo nas zajedničkom cilju, znali smo živjeti zajedno“. Najboljim sportašem Dalmacije u izboru Slobodne Dalmacije proglašen je 1972. godine, a iste godine proglašen je i najboljim jugoslavenskim košarkašem. Godine 1973. bio je najbolji strijelac Prve savezne košarkaške lige.

Nakon prestanka igranja posvetio se biznisu, postao poslovan čovjek. Jedno vrijeme bio je i član Stručnotehničke komisije, možemo reći, svoje Jugoplastike. Damir Šolman njezina je istinska legenda, kao i cijelog hrvatskog i europskog sporta. Dobitnik je velikog broja sportskih priznanja.

PRISJEĆAO SE MEKSIKA S POSEBNIM ZADOVOLJSTVOM: „MNOGO SE TOGA NAGOMILALO U MOJOJ IGRAČKOJ KARIJERI. UGLAVNOM LIJEPOGA. OLIMPIJSKE IGRE IPAK SU NAJVEĆI DOGAĐAJ.“