Ispis

Prvog sunčanog dana u Pekingu, u Press centru HOO-a gostovala je najbolja svjetska atletičarka Blanka Vlašić. Svjetska prvakinja u skoku u vis nije ostavila nikakve sumnje u to da je potpuno sprmna za napad na olimpijsko zlato

Blanka: „Ne bježim od uloge favorita, čemu se zavaravati!“

PEKING, 15. kolovoza – Prvog sunčanog dana u Pekingu, u Press centru HOO-a gostovala je najbolja svjetska atletičarka Blanka Vlašić. Svjetska prvakinja u skoku u vis nije ostavila nikakve sumnje u to da je potpuno sprmna za napad na olimpijsko zlato.
„Jako sam zadovoljna. Sve ono što smo planirali u dva tjedna intenzivnih treninga, nakon kraćeg odmora, poslije Stockholma smo ostvarili. Meni je bilo dosta bitno da se odmorim psihički, da svježa krenem na put i stvarno sam onog trenutka kad smo krenuli rekla sebi 'dobro, sad si sve napravila, sad ide drugi dio svega', tako da sam zadovoljna, za sada ide sve kako treba.

Dakle, iza tebe je i umor i ona lagana ozljeda stopala iz Pariza i to je sve zacijelilo?

„Ma, takve ozljedice se dešavaju kad je previše skakanja i ništa to nije previše ozbiljno. To su usputne traume, kako ih ja zovem. Mislim da je propuštanje Londona bio pravi potez, jer sam se prije uspjela odmoriti, par dana prije nego smo krenuli treninzima i to se pokazalo ključno jer sam ta dva tjedna uspjela odradit na visokoj razini, kvalitetno, baš kao i prije Osake i mislim da sam puno dobila s tim.“

Jesi li već bila već u „Ptičjem gnijezdu“?

„Jesam, bila sam na treningu već dva puta na pomoćnom stadionu i malo smo provirili na ovaj glavni i sviđa mi se stadion, naravno. Mi smo udaljeni pet minuta hoda od njega, stvarno je fascinantan, staza mi se čini sasvim u redu i eto, vidjet ćemo. Lijepo svijetli po noći.“

Kakve su impresije nakon dolaska u Peking?

„Ne znam, nisu toliko intenzivne. Već su mi ovo treće olimpijske igre, iza sebe imam par svjetskih prvenstava i velike mitinge, tako da sebi ne dopuštam da me impresioniraju. Sve sam to već vidjela, što je za mene jedan veliki plus jer ne trošim emocije uzalud na neke stvari koje nisu važne, već se koncentriram na ono što je najbitnije. Dosta mi pomaže to što nisam u Selu. Kad sam prvi put ušla u Selo samo sam se naježila od pomisli da su tu naši, da su svi na jednom mjestu. U meni taj nacionalni naboj odmah proradi, tako da je bolje da sam sa strane jer bih se ja odmah potrošila na tuđe nastupe. Za sada je sve OK. Tu sam dva dana i jedino čemu razmišljam je da se što prije aklimatiziram. Odađujem treninge sasvim normalno, sve je nekako već pozanto i iz Osake i drugih natjecanja.“

Kako podnosiš činjenicu da si favorit na Olimpijskim igrama?

„Pa to sam htjela i prošle godine. Poslije Atene sam bila nesretna i rekla sam sebi da će sljedeće Olimpijske igre biti malo drugačije. Tako da je to sve ono što sam htjela i ne mogu se buniti da je teško i da mi smeta. Taj pritisak koji dolazi s dobrim rezultatima je dio sporta koji sam ja odlučila prihvatiti i neću bježati od uloge favorita, mislim da nema smisla zavaravati sebe i druge. Za sada mi nije nekakav poseban osjećaj baš zato što sam puno puta bila u ovoj poziciji. Od Osake pa dalje, već dugo dobro skačem i meni je svako natjecanje biti ili ne biti. Svako natjecanje doživljavam ozbiljno i emotivno i ne želim izgubiti niti jedno. Već sam se dosta navikla na taj osjećaj prije svakog natjecanja, tako da ni sad nije ništa posebno. Ne znam kako će biti kad se budu približavali ti dani, sigurno će biti više treme nego na nekom drugom natjecanju i tenzije će biti malo više, ali ja se nadam da ću to okrenuti u svoju korist. (M.Š.)